SHARE

Geografski položaj, granice i veličina

Svaki manji ili veći geografski prostor ima svoj određeni položaj na zemlji, koji može biti: povoljan, nepovoljan, vrlo povoljan i izuzetno povoljan. Geografski položaj jedne regije ima veliki značaj za njen: ekonomski, politički, kulturni i svaki drugi napredak i razvoj. Na geografski položaj utiče više prirodnih i društvenih faktora. Vranještica i Suva Gora se prostiru između  420 47’ 09”  sjeverne geografske širine i 190 37’ 35’’ istočne geografske dužine.

Vranještica i Suva Gora se nalaze u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore, između Kolašina na zapadu i Andrijevice na jugoistoku. Graniče se sa atarima sela Mujića Rečina na zapadu, Bara Kraljskih na jugu i Gnjilog Potoka na jugoistoku. Leže na padinama masiva Bjelasice. Površina sela je 2480 ha, što čini 3% teritorije opštine Kolašin.

Geografski položaj ovog ruralnog područja je nepovoljan, a on se ogleda kroz određene nepogodnosti i nedostatke. Nedostatak je, svakako, prirodna planinska zatvorenost kojima su okružene Vranještica i Suva Gora.

Vranještica i Suva Gora su udaljene od Kolašina 21,4 km, Andrijevice 29,6 km, Berana 44,6 km, Mateševa 11,2 km i Bara Kraljskih 7,7 km. Svakako da je jedan od najvećih nedostataka, problem adekvatnih komunikacija, sa te strane nepovoljnost geografskog položaja postaje veća. Međutim, blizina Komova na jugu i Bjelasice na sjeveru, boljim saobraćajnim otvaranjem i valorizacijom turističkih potencijala na Komovima i Bjelasici koji još uvijek nijesu na pravi način valorizovani, svakako da bi umnogome poboljšao geografski položaj ovoga kraja. U tom pogledu najviše će doprinijeti izgradnja i puštanje u saobraćaj autoput Bar – Boljare, dionica Podgorica – Mateševo, čije je izgradnja počela maja 2015. godine.

Geološke i seizmičke odlike

Osnovna geomorfološka struktura ovog prostora, nastala je tektonskim pokretima, kada je došlo do formiranja Skadarsko – beranskog rasjeda meridijanskog pravca pružanja i izdizanja mlađih vjenačnih planina istočno i zapadno od njega. Djelovanje tektonskih sila trajalo je veoma dugo, a najizrazitije je bilo tokom Alpske i Savske orogene faze. U toku, tih, dugih procesa nastale su sve eruptivne (magmatske) i metamorfne stijene, dok se formiranje sedimentnih stijenskih masa dešavalo prije i kasnije njih.

Starije sedimentne mase nastale su u slojevima Tetisa i Paratetisa, a mlađe posle Alpske i Savske orogeneze. Zato se na ovom prostoru razvila vrlo različita geološka građa u kojoj dominiraju stijene različite starosti. One su sa izrazito dominantnim učešćem karbonatnih stijena, među kojima preovlađuju mezozojski krečnjaci i dolomiti. Drugu grupu, po značaju, čine vododržljive stijene predstavljene paleozojskim škriljcima i drugim klastičnim sedimentima.

Ovakav geološki sastav pokazuje da površinski slojevi litosfere na ovom prostoru, uprkos nedovoljnoj istraženosti i ispitanosti, ne raspolažu rudarsko minerološkom osnovom za razvoj metalurgije, niti drugih privrednih grana koje se na nju oslanjaju. Geološka struktura po manjim regionalnim cjelinama i po lokacijama, ima svoje određene specifičnosti. NJihovo je poznavanje i nužno i neophodno, kako se u razvojnim orjentacijama i pri lokaciji i pri izgradnji objekata, ne bi napravile krupne greške i veliki privredni promašaji.

S obzirom da ovo područje geološki nije kompleksno istraživano i ispitivano, da se geološka saznanja zasnivaju na fragmentarnim istraživanjima konkretnih lokalnih zona, na površinskim pojavama i pojavnim oblicima, analognim posmatranjem može se zaključiti da su za bliža poznavanja ove strukture neophodna dalja sveobuhvatnija geološka istraživanja.

Na osnovu epicentara poslednjih zemljotresa, konstatovana je relativno visoka seizmičnost, ovog sjeveroistočng dijela Crne Gore, naročito Beranske kotline, pa je sa aspekta makro seizmičke regionalizacije svrstana u zonu 80 po Merkaliju. Na to upućuju i sledeći faktori:

  1. Vrijeme nastanka i dužina procesa grubog formiranja njegovih terena;
  2. Glavni rasjed koji se pruža kroz centralni dio Gornjeg Polimlja, kao i brojni manji bočni rasjedi koji se na njega naslanjaju, i
  3. Dogođeni zemljotresi sa epicentrom u Beranama, u periodu od 12. oktobra 1926. do 18. marta 1927. godine, kada je najjači udar imao snagu 80 Merkalijeve skale.

Otuda su neophodna dalja seizmička istraživanja na mikro planu i izrada karata mikro seizmičke rejonizacije, kako bi se blagovremeno vršio izbor urbanih struktura arhitektonskih formi i planirali koridori i trase najvažnijih tehničkih infrastrukturnih sistema. Ipak, sadašnja seizmička saznanja ukazuju da se za ovo područje moraju primjenjivati metodologije aseizmičkog prostornog i urbanističkog planiranja, aseizmičkog projektovanja i aseizmičkog građenja, kako bi stanovništvo i njihova materijalna i kulturna dobra bila bezbjednija.

Geomorfološke karakteristike

Reljef sjeveroistočnog dijela Crne Gore formiran je za vrijeme tektonskih procesa koji su djelovali u tercijarnom geološkom periodu. Vranještica je planinsko selo na sjeveroistoku od Bara iza Veljeg Brda, u dolini planine Lise i Bača na istoku i Ključa na sjeveru. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1519 m.

Zaseok Vranještice, pod planinom Lisom, Suva Gora, nazvana je tako što se teško navodnjava zbog nagnutog i brdovitog terena. Ipak, u ovom zaseoku ima  potoka i izvora, ali je ime možda otuda, što je tu po kosama pod šumom bilo mnogo suvog drveća. Teren je sredinom sela dolinast, inače je brdovit, dosta tijesan i ispresijecan potocima. Po brdima i stranama, do vrhova obraslo je drveće. Šuma je listopadna, najčešće bukova.

Ključ (1.973 m) je najviši vrh ovoga prostora. Pripada bjelasičkoj grupi planina. Nalazi se u izvorišnoj čelenci Jelovice zapadno od Krivodolskog ledničkog valova. Pojedini ogranci Ključa kao što su: Krstac (1.770 m), Goveđa glava (1.897 m), Smajovac, Ćupovi (1.885 m), Čkala (1.804 m) i Klisura (1.827 m) su razvođa između slivova Lima i Tare. Lumer (1.863 m) je ogranak Ključa, i od njegovog masiva razdvojen je manjim prevojem između izvorišnog dijela Vranještice na tarskoj i Otmićevca na limskoj strani.

Klima

Vranještica i Suva Gora imaju planinsku klimu. Zbog prostorne blizine i uticaja planinskog oboda.  Na planinama ovog prostora nema one surovosti i oštrine koja se osjeća u drugim krajevima sjeverne Crne Gore, jer tople vazdušne struje i južni vjetrovi nesmetano dolaze od mora. Na osnovu istraživanja, primijećeno je da je u Vranještici, do 27. januara lijepo vrijeme, a pored Lima mrazevi. Poslije toga nastupaju promjene: u župi su intezivno topliji dani, a u Vranještici – mrazevi.

Temperatura: Najvažniji klimatski elemenat je temperatura vazduha od koje zavise ostali elementi, naročito vazdušni pritisak, vjetrovi, broj sunčanih dana, količina padavina i trajanje sniježnog pokrivača. Rezultati dobijeni na osnovu višegodišnjeg posmatranja klimatskih elemenata ukazuju na sledeće amplitude: maksimalna temperatura za vrijeme ljeta može da dostigne 34,1o S, a u zimskom periodu da se spusti do – 27,8° S.

Najtopliji mjesec je jul, sa prosječnom temperaturom vazduha 14,9° S, a najhladniji januar, sa prosječnom temperaturom – 3,9° S. Srednja godišnja temperatura vazduha je 5,2° C.

Padavine: Srednja godišnja količina padavina u Vranještici i Suvoj Gori iznosi 2105 mm. Najveća količina padavina zastupljena je u periodu od septembra do marta mjeseca. Maksimalna količina padavina se izluči u decembru 318,5 mm, a najmanja količina padavina zastupljena je u julu mjesecu i iznosi 65,9 mm.

Vjetrovi: U ovoj oblasti su zastupljeni: sjeverni i južni vjetar. Sjeverni vjetar nazivaju sjever. Obično je suv i oštar. Kada duva brzo isušuju zemlju. Sa juga duva jug, zove se debeli vjetar, ali češće jug, ljeti i jeseni je sa jakom kišom, zimi sa velikim snijegom. Vjetar sličan ovome dolazi sa jugozapada (pun je vlage) zove se krivac.

Sjeverozapadni vjetar što duva od Kolašina, sa malo više oštrine, zove se kolašinski vjetar (kolašinac). On zimi donosi najviše snijega. Vjetar sa istoka duva rijetko i kratko, ali često sa najviše snage.

Na osnovu podataka iz meteorološke stanice Kolašin, zapaža se da su na ovom prostoru najviše zastupljeni vjetrovi iz pravca jugozapad (30%), zatim vjetrovi sa jugoistoka (13%), sa juga (12%), sjeveroistoka (9%), dok je najmanje vjetrova iz pravca, sjeverozapada (5%), zapada (2%), sjevera (1%), istoka (1%). Ovaj prostor ima 37 % tišina u toku godine.

Relativna vlažnost vazduha:   Najveća relativna vlažnost vazduha javlja se u zimskom periodu, gdje dostiže 90 %. Visoke vrijednosti relativne vlažnosti vazduha su posledica temperature i pojačane ciklonske aktivnosti.

Oblačnost i insolacija: Srednja vrijednost godišnje oblačnosti je 6,1 h, što znači da je pri ravnomjernoj podjeli više od polovine neba u oblacima.

Maksimalna oblačnost je u decembru 7,4 h a minimalna u avgustu 4,1 h. Uglavnom oblačnost ovog prostora  je u obrnutom odnosu sa temperaturom. Od ovoga ima odstupanja.

Prosječna godišnja osunčanost Vranještice i Suve Gore iznosi 167,4 h. Svoj maksimum dostiže u julu mjesecu i tada je osunčana 274,3 h, dok svoj minimum, odnosno najmanju količinu zračene energije primi u januaru mjesecu i tada je osunčana 43,2 h.

Hidrološke odlike

Vranještica i Suva Gora raspolažu velikom količinom vode. Razlozi su: sastav zemljišta, biljni pokrivač, reljef i klimatski uslovi. Topografska površina na prostoru sela, uslovila je postojanje velikog broja potoka i izvora, koji se najčešće koriste u svrsi vodosnabdijevanja i navodnjavanja.

Kroz selo protiču dvije rijeke, Vranještička (protiče kroz Vranješticu) i Suvogorska (protiče kroz Suvu Goru). Vranještička rijeka nastaje ispod Ključa, od potoka Provala, potoka Taljigovina i potoka Rastoka. Dužina rijeke je oko 9 km.

Suvogorska rijeka nastaje ispod planine Lise, od Odrtog potoka i Zimovnika. Dužina rijeke je oko 4 km. Vranještička i Suvogorska rijeka se sastaju u Međuriječje, odakle nastavljaju kao jedinstveni riječni tok. Rijeka se u Barama Kraljskim ulijeva u Drcku rijeku, koja pripada slivu Tare.

Vranještica ima oko 20 potoka i oko 80 izvora koji nikada ne presušuju. Neki imaju i svoja imena kao npr.: Sićava, Lacina voda, Poljane, Stanojev točak, Vučićev točak, izvor Paljevine, Spasojev točak, Marijin točak, Radulev točak, izvor Radevića, izvor Livadak, Zejov točak, izvor Dukine Bare, DŽikovčin točak.

U Suvoj Gori ima oko 13 potoka i oko 40 izvora. Neki imaju i svoja lična  imena: Danica, Ledni izvor, Kojovića izvor, Marin točak, Ivanovića izvor.

Zemljište

Na razvoj zemljišta u Vranještici i Suvoj Gori uticali su brojni prirodno – pedološki  faktori, pedogenetski činioci i procesi i djelovanje čovjeka. Posmatrano globalno, prirodno je da se po kotlinama i riječnim dolinama i nižim terasama formiraju duboki slojevi, najčešće rastresitih sedimenata kvartarne i neogene starosti i različite genetske razvijenosti. Na brdsko planinskom dijelu, kojem pripada i prostor Vranještice sa Suvom Gorom, dominiraju plitka i skeletoidna zemljišta, slabije plodnosti.

Od klime u velikoj mjeri zavisi rasprostranjenost i uspijevanje određenih biljnih vrsta, koje utiču na produktivnost tla. Zato se na ovom prostoru klima javlja kao posredni činilac kvaliteta zemljišta. Biljke su veoma značajan faktor produktivnosti zemljišta. Lišće koje sa njih opada u jesen, sitne grančice i razne trave brzo trunu. Zbog toga se u zemljištu na kojem one rastu, unose humusne materije i formiraju podzolasta tla, šumska i planinska crnica. Ova zemljišta su zastupljena na prostoru Vranještice i Suve Gore.

Čovjek je, vremenom mijenjao pedološki pokrivač na prostoru Vranještice i Suve Gore: navodnjavanjem, đubrenjem zemljišta, krčenjem šuma, trijebljenjem kamenja i td. U zavisnosti od uticaja određenog pedološkog faktora u formiranju zemljišta, ona se po B. Fuštiću, dijele na: klimatogena, topogena, hidrogena, antropogena, tehnogena, litogena. Od klimatogenih zemljišta, na ovom prostoru su najviše zastupljeni rankeri.

Od 1985. godine u Crnoj Gori postoji zvanična klasifikacija zemljišta, dijele se u tri grupe: autogena, hidrogena i subhidrična. Koluvijalna tla (koluvium), zastupljena su na prostoru Vranještice i Suve Gore, gdje su izložene spiranju u vrijeme djelovanja denudacije. Koluvijalna zemljišta spadaju u grupu autogenih nerazvijenih zemljišta. U ovom selu zastupljena je i rendzina. To je zemljište ograničene plodnosti, V i VI bonitetne klase. Ovoj kategoriji pripadaju sva zemljišta iznad 1.200 m nadmorske visine. Glavni su livadski kompleksi za obezbjeđivanje sijena, kao osnove stočarske proizvodnje, zatim šumski kompleksi visoko prinosnih listopadnih i četinarskih šuma, te pašnjačke komplekse koji su osnova katunskog stočarenja. Od ostalih zemljišta zastupljeni su: distrično smeđa zemljišta na pješčarima u predjelu Lise, distrično smeđa zemljišta na eruptivima.

U Vranještici i Suvoj Gori a i u drugim krajevima sjeveroistočne Crne Gore, đubrenje zemljišta, prirodnim đubrivima, ima dugu tradiciju, jer je stočarstvo oduvijek bilo razvijeno. NJive su se u cjelini  ili pojedini njihovi djelovi đubreni svake godine stajskim đubrivom. Najčešće se koristi „pregorjelo“ stajsko đubrivo, koje se raznosi po njivama, a kod njiva pod krompirom, nanosi se u kućicama. Na taj način se u mnogome poboljšava kvalitet zemljišta. Masovne emigracije iz Vranještice i Suve Gore su posledica toga, da se livade ne kose, njive ne obrađuju, a šumski pokrivač zauzima brojna imanja i pašnjačke površine.

Biljni svijet

Uslijed povoljnih klimatskih prilika, obilja vlage i plodnog zemljišta, kao i velikih visinskih razlika, raznovrstan je biljni svijet. Ređaju se pojasevi različitog biljnog sastava: u nižim djelovima zastupljene su listopadne šume (hrast i bukva), na višim četinari (jela, smrča). Granice između ovih pojaseva nijesu pravilne.

Planine su bogate pašnjacima, bujnim travama i izvorima vode. Od biljnih kultura gaje se žita: kukuruz, raž, ječam i ovas. Voće je srednjoevropsko: jabuke, šljive, kruške, trešnje, dunje i orasi. Jabuke su starijeg porijekla – još iz doba Nemanjića, a šljive su zasađene negdje 1830. godine.

Postoje dvije vrste: rane, zvane piskavice i požegače zvane debelice. Međutim, debelica je oboljela i više je, gotovo, nema. Bolest zvana „šarka“ ju je izbrisala sa spiska najpoznatije voćke. Ovo se odnosi na čitav prostor Crne Gore. Sada je zamjenjuju rodne čačanke i durgulje.

Od povrća se gaje: krompir, kupus, luk i boranija. Kvalitet prostora, Vranještice sa Suvom Gorom za gajnje krompira je najpoznatiji u Crnoj Gori. U novije vrijeme se gaji i paprika, patlidžan, dinja i krstavci, te razne salate, zatim mrkva, šargarepa, rotkva.

U oblasti četinarskih šuma nailazi se na šumsko voće: jagodu, borovnicu, malinu, kupinu i planinsku ribizlu. Pored šumskog voća ovi krajevi su bogati ljekovitim biljem: hajdučka trava, majčina dušica, nana, kantarion, šipurak. Od gljiva su zastupljeni: vrganj, lisičarka, smrčak i šampinjon.

Životinjski svijet

Za životinjski svijet, sela, može se reći da je raznovrstan. Od domaćih životinja uglavnom se gaje: goveda, ovce, konji i koze. Stočarstvo je polunomadsko. Opšti su pokreti izdiga i zdiga. Na planinama se nalaze katuni, od koliba – stanova, kako ih narod naziva. Vranještičani imaju više katuna:  Lisački, Vukićeva staja, Seferova kosa i Bačko brdo. U novije vrijeme su formirani katuni na:  Baču, Krivom  dolu i Škalama.

Sve do sedamdesetih godina ovoga vijeka osnovno i glavno zanimanje Vranještičana bilo je stočarstvo i uzgred poljoprivreda. Nije se mogla zamisliti porodica da u toru nema makar desetak ovaca i poneku kozu. Ovce traže bogatu ispašu i dobre vode, a toga na ovom prostoru ima u izobilju. Pored ovaca, gajena su i goveda. Volovi su držani da se u proleće koriste za oranje, a ljeti za vuču plastova i rad u šumi. Imućniji ljudi su imali više volova. Najraznovrsniju upotrebu su imali konji. Osim za prenošenje tereta, konji su korišćeni za: oranje, vuču, jahanje. S ponosom se govorilo kako neko ima sedlanika.

Među ostalom faunom najvažnija je lovna divljač, čije je rasprostranjenje karakteristično za ovaj prostor, posebno mješovitih šuma prošaranih travnim proplancima „lazovima“,  u kojima ima bujne zeljaste hrane i vode. Među divljači najvažnije su: mrki medved, divlja svinja, vuk, lisica, zec, jazavac, jarebice, kreje i orlovi.

Mrkog medvjed ima na prostoru Vranješice i Suve Gore često napada stoku, a nanosi i štetu usjevima. Divlja svinja takođe, često nanosi štete usjevima, posebno krompiru, a rjeđe kukuruzima.

Vuk česte štete nanosi stočarima na planinskim pašnjacima i katunima. Lisica živi na pobrđima sa niskim zakržljalim pokrivačem u blizini sela. Nanosi štete domaćinima, grabeći pernate životinje, naročito kokoške.

Zec ima vrlo širok areal rasprostranjenja, zastupljen je u značajnom broju i lovi se zbog mesa i krzna. Jazavac je štetočina koja nanosi šetu na poljoprivrednim usjevima, pa se zbog toga lovi, ali i zbog krzna. Jarebice i kreje su rasprostranjene u ovom planinskom području, a areali su im šumske zone. Orlova ima na planinskim liticama, oni grabe pernatu živinu, a lovi se isključivo kao trofejna pernata divljač.

Pripremio: MSc Đoko Raičević

Literatura:

Bakić R. (2005): Gornje Polimlje – priroda, stanovništvo i naselja, Geografski institut Filozofskog fakulteta, Nikšić.

Kićović M. D. (1995): Turaizam i zaštita Gornjeg Polimlja, ITP „UNIREKS“, Nikšić.

Kićović M., Dragović R. (2000): Prirodne odlike i zaštita Komova, Zbornik radova „Zaštita prirode“, Zavod za zaštitu prirode Srbije, Beograd.

Knežević M. (1979): Plavsko – gusinjski region, uslovi za razvoj turizma, Srpsko geografsko društvo, posebna izdanja, knjiga 50, Beograd.

Knežević M. (2014): Velika i Novšiće, zavičajna monografija, ŠTAMPAR MAKARIJE – Beograd.

Dragović R. (2004): Polimlje – priroda, turizam, održivi razvoj, SGD, Beograd.

Bulić Z. (1993): Biljni svijet Crne Gore, Zbornik radova sa naučnog skupa “Crna Gora ekološka država“, Podgorica.

Grupa autora (1994): Program integralnog razvoja područja Bjelasice i Komova, Institut ekonomskih nauka, Beograd.

Kasalica S. (1998): Turističko – geografska studija Sjeverne Crne Gore, NIO “Univerzitetska riječ“, Nikšić.

Lutovac V. M. (2000): Ivangradska (Beranska kotlina), regionalna geografska ispitivanja, SO Berane, Berane.

Stanković M. S. (1998): Planinska jezera Crne Gore, Srpsko geografsko društvo, Beograd.

Cvijić J. (1991): Geomorfologija I, Srpska akademija nauka i umjetnosti, Beograd.

Radojičić B. (2005): Vode Crne Gore, Filozofski fakultet u Nikšiću, institut za geografiju, Nikšić.

Šekularac B., Obradović V. (2007): Beranska Bjelasica – gornja sela,“B.M.V. Company“. Berane.

Vešović R. J. (1935): Pleme Vasojevići, Izdavačka kuća “STUPOVI“ – Andrijevica, Narodna biblioteka “Radosav LJumović“ – Podgorica.

Kićović T. D. (2007): Valorizacija i zaštita turističkog potencijala Komova, Visitora i Zeletina, Magistarski rad, Beograd.

Republički hidrometeorološki Zavod Crne Gore, Podgorica.

Republički zavod za urbanizam i projektovanje: Prostorni plan područja posebne namjene Bjelasice i Komova, Podgorica 2010. godine.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here