SHARE

Velje brdo (283 m.n.v.) je uzvišenje koje se nalazi na sjeverozapadu grada Podgorice. Zbog svoje veličine je dobilo ime Velje ili Veliko brdo koje je suprotnost u odnosu na susjedno Malo brdo sa kojim je i spojeno između Vranića i Vranjićkih njiva. 

Na jugu brda nalazi se vrh Crvena stijena (229 m.n.v.) na kome je sagrađena istoimena turska tvrđava (koja je kasnije preuređena od strane Austro-Ugara). Najviši vrh brda je Velji Šanac (283 m.n.v.).

Brdo je poznato i po pećini Magara-Megara koja se nalazi takođe na južnoj strani brda kao i po izvorištu rijeke Mareze.

Riječ je o uzvišenju koje je približne veličine kao brdo Sjenica. Najviši vrh je Veliki Šanac (283 m.n.v.). Nepravilnog je oblika i zauzima pravac sjeveroistok-jugozapad. Na sjeveru je oivičena rijekom Zetom, na istoku Malim brdom i naseljem Vranjske njive i Vranići, na jugu naseljem Tološi, na jugoistoku rijekom Marezom, a na istoku Velje brdo je povezano krečnjačkom osnovom sa brdom Sađavac (301 m.n.v.) koja nije još uvijek snižena u visini Bjelopavlićke ravnice i doline Sitnce (Matice) što je uočljivo bilo da ste na nekom okolnom uzvišenju ili u ravni Bjelopavlićke ravnice i doline Sitnice (Matice). Samim tim Velje brdo trenutno geomorfološki predstavlja istureni dio Zaravni dubokog krša. 

Na brdu je zastupljeno više vrsta erozija: kraška, pluvijalna, mehaničko i biogeno razoravanje. Korozija je zastupljena u vidu sledećih krečnjačkih oblika u reljefu: vrtače manjih dimenzija, dok škrape i kamenice nisu puno izražene. Na Crvenoj stijeni se vide krečnjački blokovi izrezbareni litoklazama, dijastromama i brahiklazama zahvaljujući kome su stijene izdvojene u blokove ili komade. Takođe Velje brdo ima još dva oblika u reljefu koji se nalaze takođe na potezu Crvene stijene, a to su stijenske okapine i niže ispod njih pećina Magara (Megara). Pluvijalna erozija je zastupljena kao i na ostalim uzvišenjima Podgorice, a biogeno razoravanje se ogleda u raspadanju stijena pod uticajem korijenskog sistema samoniklih trava, ljekovitog bilja i niskog drveća.  U jugoistočnom dijelu Veljeg brda u istoimenom naselju izvire rijeka Mareza sa čijom vodom se snabdijeva dobar dio gradskih četvrti Podgorice.

Mareza, rijeka u slivu Morače, čiji su izvori po obodu Lješanskog luga. To je niz izvora sifonskog i prelivnog karaktera. Izvori su na nadmorskoj visini 34-40 m, duž samog zapadnog podnožja Veljeg brda (283 m), na granici između gornjokrednih krečnjaka i limnoglacijalnih sedimenata Lješkopoljskog luga. Izvori se javljaju na dužini oko 2000 m”. Idući od sjeverozapada prema jugoistoku na prvih 1000 m dužine su stalni izvori, a dalje povremeni, koji se javljaju u vrijeme obilnih kiša. V. Radulović (1989,120) navodi da u vrijeme sušnog perioda na 29 izvora, na 32 m.n.v., voda stalno ističe i formira tok Mareze. Tamo gdje se završava isticanje vode iz stalnih izvora podignut je most i riječni tok nizvodno se naziva Trešenica. Dalji tok je kanalisan i na njemu je podignuto mrijestilište ribe. Nije utvrđeno slivno područje Mareze, ali se u hidrološkoj literaturi navodi mišljenje da ono zahvata prostor sjeveroistočno od Bjelopavlićke ravnice, između slivova Zete i gornje Morače. Imajući u vidu debljinu jezerskih sedimenata u Bjelopavlićkoj niziji, treba pretpostaviti da Marezi voda dolazi i sa prostora Katunskog krša i duž tektonskih rasjeda sjeveroistočnim podnožjem Garča i planinskog lanca do Budoša.

Sa izvorišta Mareza, sa kojeg se snabdijeva vodom Podgorica i naselja Zetske ravnice, dio vode koristi i vodovod Danilovgrada (40-50 l/s vode).

Drugi rječni tok koji se naslanja uz sjevernu stranu brda je tok rijeke Zete koja se kod Vranjićkih njiva spaja na mjestu Sastavci sa rijekom Moračom. Tako da je sa sjeverne, jugoistočne i južne strane Velje brdo oivičeno rječnim tokovima koji su disecirali krečnjačku osnovu i napravile uske prolaze. Dok je u Bjelopavlićima postojalo jezero, Zeta je probila krečnjačku branu u vidu probojnice, a Mareza zajedno sa Sitnicom napravila rječno proširenje između brda Zelenika i Veljeg brda tako da je omugućen lagan prodor mediteranske klime sa juga ka Bjelopavlićima.

Na južnoj strani Veljeg brda više Crvene stijene nalazi se istoimeno utvrđenje. Ostaci tvrđave Crvena Stijena, Lužnica se nalaze na šestom kilometru južno uz put Podgorica-Mareza. Tvrđava je izgrađena na dominantnoj koti brda, koje se uzdiže iznad naselja Mareza. Posjeduje status kulturno dobro iz 1950. godine. Stručni timovi koji su obilazili ovu fortifikaciju na osnovu arhitekture su se izjasnili da se može zaključiti da je nastao u vrijeme Austrougarske monarhije.

Pripremio: Strahinja Živaljević

Literatura:

Radojičić, B. (2008): Geografija Crne Gore-Prirodna osnova, knjiga I, DANU, Podgorica.

Radojičić, B. (2015): Crna Gora-Geografski enciklopedijski leksikon, Filozofski Fakultet Nikšić, Nikšić.

Petrović, D., Manojlović, P. (2003): Geomorfologija, Univerzitet u Beogradu, Geografski Fakultet, Beograd.

Šiljegović, B. (1959): Vojna Enciklopedija, Beograd.

Prostorno-urbanistički plan Glavnog grada Podgorica, do 2025. godine (http://podgorica.me/db_files/Urbanizam/PUP/pup.pdf)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here