Vertikalna raščlanjenost reljefa u durmitorskom kraju se bitno odražava na temperaturne razlike i pojavu inverzije. Srednje godišnje temperature u kanjonskim dolinama kreću se od 6 – 10 °C, na Jezersko – pivskoj površi od 2 – 6 °C i na visokim planinama koje ga okružuju od -6 do 2 °C. Tokom dana u kanjonskim dolinama vazduh se toliko zagrije da temperature mogu dostići i do 30 °C. Tada kroz kanjonske doline struji jak i topao vjetar i ukoliko se nađemo na rubu kanjona i bacimo neki predmet manje težine, snažna vazdušna struja će ga vratiti nazad. Pošto su kanjonske doline uske i duboke (800 – 1.000 m) a planinopivski plato visok (1.350 – 1.450 m) i prostran, javlja se razlika u temperaturi i vazdušnom pritisku, što dovodi do toga da se pregrijana masa iz kanjona kao lakša diže u visine, a kada se vazdušni pritisci izjednače, strujanje vazdušne mase prestaje. U toku ljeta, u predvečerje, rashlađeni vazduh sa Planine, kao teži, spušta se u kanjonsku dolinu i tako nastaje lokalni vjetar noćnik koji ima najveću snagu pred zoru. Noćnik je posebno jak na prevojima između Todorovog i Pirnog dola, kao i između Škrke i durmitorske Sušice.
Na osnovu podataka do kojih je došao K. Kajzer, u durmitorskom kraju su zapažene velike temperaturne amplitude. Tako je 18. avgusta 1927. godine u 6 sati i 45 minuta temperatura u kanjonskoj dolini iznosila 7,7 °C. U 14 sati i 15 minuta temperatura je dostigla 25,5 °C. Dakle, dnevna amplituda je 17,8 °C. Za razliku od kanjonskih dolina, na Jezersko – pivskoj površi dnevne temperaturne amplitude su manje. Ovo potvrđuju i mjerenja. Tako je 11. avgusta 1927. godine na platou Jezera (1.450 m.n.v.) temperatura vazduha u 7 sati iznosila 12,3 °C, a u 15 sati i 30 minuta 20,3 °C, što znači da je dnevna amplituda iznosila 8 °C. Na osnovu ispitivanja koja je vršio B.Ž. Milojević na visini od 1.400 metara, 28. jula 1949. godine, temperatura ovlaženog termometra iznosila je 16 °C, a suvog 20 °C, dok je 27. avgusta 1949. godine u 11 sati na visini od 1.000 metara temperatura ovlaženog termometra iznosila 15,5 °C a suvog 21 °C. Na obali Škrčkog jezera, na visini od oko 1.700 m.n.v. 16. jula 1949. godine u 8 sati i 20 minuta temperatura ovlaženog termometra je iznosila 13 °C, a suvog 17 °C, dok je na visini od 1.900 m.n.v. (cirk Lokvice), 29. jula 1948. godine u 6 sati temperatura ovlaženog termometra iznosila 8,5, a suvog 11 °C.
Na osnovu ovih podataka može se zaključiti da dnevne temperature vazduha i dnevne amplitude postepeno opadaju sa povećanjem visine. Sa porastom visine klima mijenja kvalitativna svojstva. U kanjonskim dolinama ona je župna, a na planinopivskoj površi, posebno zimi, ima osobine alpske klime. Zimi, pri vedrom vremenu, česte su pojave temperaturne inverzije, pa se dešava da su temperature veće na planini nego u kanjonskim dolinama. U jutarnjim časovima česta je pojava magle u kanjonima. Zbog nedostataka podataka teško je pratiti kretanje temperatura na Planini pivskoj.
U durmitorskom kraju ističu se tri zone padavina: u prvoj, koja obuhvata kanjonske doline Pive, Tare i Komarnice, prosječna godišnja količina padavina iznosi od 1.000 mm do 1.500 mm, u drugoj, koja obuhvata Jezersko – pivski plato je od 1.500 do 2.000 mm, i u trećoj, koja pokriva masiv Durmitora, iznosi od 2.500 do 3.000 mm. Klimatolog P. Vujević uvrstio je durmitorski kraj u južno – jadransko – crnogorski pluviometrijski tip u kojem se maksimum padavina javlja u novembru, a minimum u julu. Međutim, detaljnijom analizom godišnjeg rasporeda padavina na nekoliko meteoroloških stanica na Planini, dolazi se do drugačijih podataka.
Tabela 1. Raspored količine padavina na Planini pivskoj (1959 – 1973) |
||||
Meteorološke stanice |
Apsolutna visina u m. |
Maksimum padavina |
Minimum padavina |
Srednja količina padavina |
Šćepan polje |
433 |
Novembar (170mm) |
Avgust (63mm) |
1277mm |
Boričije |
1080 |
Decembar (219mm) |
Avgust (66mm) |
1423mm |
Nikovići |
1400 |
Decembar (184mm) |
Avgust (74mm) |
1382mm |
Barni do(Bešići) (1960-1973) |
1430 |
Novembar (212mm) |
Avgust (67mm) |
1559mm |
Trsa |
1480 |
Novembar (214mm) |
Avgust (68mm) |
1496mm |
Na osnovu ove tabele može se zaključiti da se maksimum padavina javlja od novembra do decembra, a minimum u avgustu. Podaci o srednjim godišnjim količinama padavina upućuju na zaključak da ne postoji vertikalna stratifikacija u količini padavina. U periodu od 1959 – 1973 godine, u stanici Nikovići (1.400 m.n.v.) srednja količina padavina je iznosila 1.382 mm, a u Donjim Breznima (Župa pivska) na 960 m.n.v. iznosila je 1.893 mm. Sličan primjer se javlja i na Planini. U stanici Trsa (1.480 m.n.v.) godišnja količina padavina u periodu 1959 – 1973 godine je iznosila 1.496 mm, dok je u istom periodu u stanici Barni do (Bešići) na 1.430 m.n.v. iznosila 1.559 mm. Ovo se može objasniti time što se Barni do, odnosno zaseok Bešići nalazi na istočnom rubu kanjona Pive, a sa jugoistoka je zatvoren Bobetinim vrhom (1.775 m.n.v.) koji sprečava prodor kišnih oblaka sa juga i jugoistoka. Raspored padavina na Planini pivskoj najbolje se može sagledati na osnovu podataka iz meteoroloških stanica sa ovog prostora.
Tabela 2. Meteorološka stanica Šćepan polje – raspored padavina (1959-1973) |
|||||||||||||
J |
F |
M |
A |
M |
J |
J |
A |
S |
O |
N |
D |
Godišnja vrijednost |
|
Srednja vrijednost(mm.) |
123 |
100 |
94 |
92 |
103 |
87 |
113 |
63 |
82 |
96 |
170 |
154 |
1.382mm |
Maksimalna vrijednost(mm) |
300 |
238 |
194 |
194 |
168 |
264 |
195 |
153 |
192 |
248 |
314 |
314 |
2.801mm |
Minimalna vrijednost(mm) |
3 |
5 |
12 |
10 |
14 |
46 |
25 |
13 |
15 |
0 |
72 |
0 |
215mm |
Prosječna godišnja količina padavina izmjerena u meteorološkoj stanici na Šćepan polju u periodu od 1959. do 1973. godine iznosila je 1.277 mm. Maksimum padavina bio je u novembru (170 mm), a minimum u avgustu (63 mm).
Tabela 3. Meteorološka stanica Boričje – raspored padavina (1959-1973) |
|||||||||||||
J |
F |
M |
A |
M |
J |
J |
A |
S |
O |
N |
D |
Godišnja vrijednost |
|
Srednja vrijednost(mm.) |
122 |
113 |
105 |
124 |
105 |
87 |
71 |
66 |
84 |
111 |
215 |
219 |
1.423 mm |
Maksimalna vrijednost(mm) |
293 |
219 |
259 |
227 |
196 |
164 |
139 |
167 |
186 |
318 |
378 |
394 |
2.940 mm |
Minimalna vrijednost(mm) |
7 |
14 |
3 |
28 |
13 |
44 |
1 |
10 |
20 |
0 |
56 |
14 |
210 mm |
Prosječna godišnja količina padavina izmjerena u meteorološkoj stanici na Boričju u periodu od 1959. do 1973. godine iznosila je 1.423 mm. Maksimum padavina je bio u decembru (219 mm), a minimum u avgustu (66 mm).
Tabela 4. Meteorološka stanica Nikovići – raspored padavina (1959-1973) |
|||||||||||||
J |
F |
M |
A |
M |
J |
J |
A |
S |
O |
N |
D |
Godišnja vrijednost |
|
Srednja vrijednost(mm.) |
102 |
94 |
103 |
105 |
111 |
96 |
107 |
74 |
94 |
138 |
173 |
184 |
1.382 mm |
Maksimalna vrijednost(mm) |
300 |
269 |
250 |
220 |
184 |
179 |
196 |
228 |
211 |
456 |
396 |
326 |
3.211mm |
Minimalna vrijednost(mm) |
4 |
6 |
9 |
30 |
35 |
32 |
20 |
8 |
20 |
0 |
63 |
5 |
232 mm |
Prosječna godišnja količina padavina izmjerena u meteorološkoj stanici u Nikovićima u periodu od 1959. do 1973. godine iznosila je 1.382 mm. Maksimum padavina je bio u decembru (184 mm), a minimum u avgustu (74 mm).
Tabela 5. Meteorološka stanica Barni – raspored padavina (1960 -1973) |
|||||||||||||
J |
F |
M |
A |
M |
J |
J |
A |
S |
O |
N |
D |
Godišnja vrijednost |
|
Srednja vrijednost(mm) |
113 |
131 |
112 |
104 |
123 |
108 |
130 |
67 |
117 |
148 |
212 |
194 |
1.559 mm |
Maksimalna vrijednost(mm) |
272 |
328 |
228 |
196 |
282 |
278 |
279 |
161 |
201 |
389 |
365 |
365 |
3.344 mm |
Minimalna vrijednost(mm) |
8 |
22 |
10 |
9 |
33 |
38 |
6 |
8 |
21 |
0 |
76 |
53 |
284 mm |
Prosječna godišnja količina padavina izmjerena u meteorološkoj stanici u Barnom dolu u periodu od 1960 do 1973 godine iznosila je 1.559 mm. Maksimum padavina je bio u novembru (212 mm) a minimum u avgustu (67 mm).
Tabela 6. Meteorološka stanica Trsa – raspored padavina (1959-1973) |
|||||||||||||
J |
F |
M |
A |
M |
J |
J |
A |
S |
O |
N |
D |
Godišnja vrijednost |
|
Srednja vrijednost(mm) |
110 |
106 |
124 |
116 |
120 |
120 |
105 |
68 |
91 |
136 |
214 |
186 |
1.496 mm |
Maksimalna vrijednost(mm) |
247 |
227 |
365 |
175 |
212 |
239 |
188 |
145 |
180 |
480 |
410 |
453 |
3.320 mm |
Minimalna vrijednost(mm) |
1 |
9 |
25 |
47 |
47 |
45 |
0 |
6 |
20 |
0 |
72 |
0 |
272 mm |
Prosječna godišnja količina padavina izmjerena u meteorološkoj stanici na Trsi u periodu od 1959. do 1973. godine iznosila je 1.496 mm. Maksimum padavina je bio u novembru (214 mm), a minimum u avgustu (68 mm).
Tabela 7. Maksimalne,srednje i minimalne količine padavina po godišnjim dobima (1959 – 1973) |
|||||||||||||
Meteorološka stanica |
Apsolutna visina u m |
Maksimalna vrijednost(mm) |
Srednja vrijednost(mm) |
Minimalna vrijednost(mm) |
|||||||||
proljeće |
ljeto |
jesen |
zima |
proljeće |
ljeto |
jesen |
zima |
proljeće |
ljeto |
jesen |
zima |
||
Šćepan polje |
433 |
556 |
612 |
781 |
955 |
289 |
263 |
348 |
377 |
36 |
84 |
87 |
8 |
Boričje |
1.080 |
682 |
480 |
977 |
1065 |
334 |
224 |
410 |
454 |
14 |
55 |
76 |
35 |
Nikovići |
1.400 |
654 |
603 |
1063 |
1022 |
319 |
277 |
405 |
380 |
74 |
60 |
83 |
15 |
Barni do(Bešići) (1960-1973) |
1.430 |
706 |
718 |
955 |
1110 |
339 |
305 |
477 |
438 |
52 |
51 |
97 |
83 |
Trsa |
1.480 |
742 |
572 |
1.070 |
1.002 |
360 |
293 |
441 |
402 |
119 |
52 |
92 |
10 |
Najveća maksimalna proljećna količina padavina zabilježena je u meteorološkoj stanici na Trsi i iznosila je 742 mm, dok je najmanja bila na Šćepan polju 556 mm. U meteorološkoj stanici u Barnom Dolu zabilježena je maksimalna proljećna količina padavina od 706 mm, na Boričju 682 mm, a u Nikovićima 654 mm. Uzrok ovakvog rasporeda padavina je razlika u apsolutnim visinama. Najveća maksimalna ljetnja količina padavina zabilježena je u stanici u Barnom dolu sa 718 mm, dok je najmanja zabilježena u Boričju 480 mm. Na Šćepan polju je zabilježeno 612 mm, u Nikovićima 603 mm i na Trsi 572 mm. Stanica Boričje se nalazi na dnu valova Pirni do, gdje u toku ljeta dolazi do najvećeg zagrijevanja što prouzrokuje manje količine padavina nego u ostalim stanicama. Na drugoj strani konfiguracija terena i ascedentno strujanje vazduha u toku ljeta na Barnom dolu uzrokuje obilnije kiše.
Najveću maksimalnu jesenju količinu padavina imali su Trsa i Nikovići 1.070 odnosno 1.063 mm, a najmanju Šćepan polje 781 mm. U Boričju je zabilježeno 977 mm, a u Barnom dolu 955 mm. Dakle, sve stanice su imale veće maksimalne količine padavina u jesen nego u proljeće.
Maksimalne zimske količine padavina kretale su se od 1.100 mm u Barnom dolu, 1.065 mm u Boričju, 1.022 mm u Nikovićima, 1.002 mm na Trsi do 955 mm na Šćepan polju. Najveća minimalna proljećna količina padavina je zabilježena na Trsi 119 mm, a najmanja na Boričju 14 mm. U Nikovićima je zabilježeno 74 mm, u Barnom dolu 52 mm i na Šćepan polju 36 mm. Najveća minimalna ljetnja količina padavina zabilježena je na Šćepan polju 84 mm. Stanica na Šćepan polju smještena je u neposrednoj blizini sastavaka Pive i Tare što uslovljava veću vlažnost vazduha, pa samim tim i nešto veće padavine. U ostalim stanicama zabilježene su sledeće količine padavina: Nikovići 60 mm, Boričje 55 mm, Trsa 52 mm i Barni do 51 mm.
Minimalne jesenje količine padavina kretale su se od 97 mm u Barnom dolu, 92 mm na Trsi, 87 mm na Šćepan polju, 83 mm u Nikovićima do 76 mm na Boričju. Najveća minimalna zimska količina padavina zabilježena je na Barnom dolu 83 mm, a najmanja na Šćepan polju i Trsi, 8 odnosno 10 mm. Na Boričju je zabilježeno 35 mm, a u Nikovićima 15 mm.
Srednje količine padavina u toku proljeća kretale su se od 360 mm na Trsi, 339 mm na Barnom dolu, 334 mm na Boričju, 319 mm u Nikovićima do 289 mm na Šćepan polju. Srednje količine padavina u toku ljeta kretale su se od 305 mm na Barnom dolu, 293 mm na Trsi, 277 mm u Nikovićima, 263 mm na Šćepan polju do 224 mm na Boričju. Najveća srednja jesenja količina padavina zabilježena je na Barnom dolu 477 mm, a najmanja na Šćepan polju 348 mm. Na Trsi je zabilježeno 441 mm, na Boričju 410 mm, a u Nikovićima 405 mm. Zimske srednje količine padavina kretale su se od 454 mm na Boričju, 438 mm na Barnom dolu, 402 mm na Trsi, 380 mm u Nikovićima do 377 mm na Šćepan polju.
Durmitorski kraj prima znatne količine padavina koje se u hladnom periodu godine najčešće javljaju u obliku snijega. Visina sniježnog pokrivača prvenstveno zavisi od nadmorske visine. U kanjonskim dolinama Pive, Tare, Komarnice i durmitorske Sušice visina snijega se kreće od 40 – 70 cm, na pivsko – jezerskoj površi od 100 – 150 cm, a na najvišim djelovima Durmitora preko 2 metra. U kanjonskim dolinama snijeg se najkraće zadržava (3 do 4 mjeseca), dok na planinopivskom platou traje 5 do 6 mjeseci. Javlja se krajem oktobra ili u prvoj polovini novembra i traje do polovine aprila, a nekad se zadrži i do maja.
Tabela br.10. Srednji broj dana sa snijegom i maksimalna visina sniježnog pokrivača |
||
Meteorološka stanica |
Broj dana sa sniježnim pokrivačem |
Maksimalna visina snijega u cm |
Šćepan polje |
59 |
111 |
Boričje |
85 |
249 |
Nikovići |
95 |
190 |
Trsa |
102 |
260 |
U periodu od 1959. do 1973. godine zabilježene su sledeće maksimalne visine snijega: Trsa 260 cm, Boričje 249 cm, Nikovići 190 cm i Šćepan polje 111 cm. Srednji broj dana sa snijegom kretao se od 102 dana na Trsi, 95 dana u Nikovićima, 85 dana na Boričju do 59 dana na Šćepan polju.
Kanjonske doline Pive i Komarnice su otvorene pravcem sjever – jug dok ih sa istoka zatvara Durmitor, sa zapada i jugozapada Vojnik i Golija, a sa sjevera i sjeverozapada Volujak i Vučevo, tako da u ruži vjetrova dominiraju sjeverni i južni pravac. Južni vjetar duva iz pravca doline Morače. Vazdušne mase, zbijene između južne podgorine Durmitora, Vojnika i Golije, prodiru na prostor Planine kao južni vjetar. Južni vjetar duva u proljeće i jesen i donosi kišu i snijeg. Može da dostigne veliku snagu. U proljeće, pod uticajem juga, dolazi do naglog otopljavanja snijega. Sjeverac se javlja najčešće u hladnom periodu godine i uslovljava vedro i hladno vrijeme. Sjeverni i južni vjetar se najčešće smjenjuju u jesen i proljeće, a ponekad i ljeti. Tada dolazi do naglog snižavanja temperature. Tako je u dolini Tare, 18. avgusta 1954. godine, nakon prodora hladnog sjeverca i kiše koja je trajala nekoliko dana, temperatura opala sa 25 °C na 13 °C. Zatvorenost pivskog prostora uticala je na pojavu većeg procenta tišina (oko 56 %) u odnosu na Jezerski plato (40 %).
Pripremio: Stevan Dubljević
Literatura:
Milojević, B. Ž. (1955): Doline Tare, Pive i Morače, Naučno društvo NR Crne Gore, Odjeljenje za prirodno – matematičke nauke, Cetinje.
Dubljević, B. (2006): Planina pivska, Draslar partner, Beograd.
Milojević, B. Ž. (1951): Durmitor, Zbornik radova SANU, Beograd.