SHARE

Pivsko jezeroDanašnji raspored vegetacije na Planini pivskoj je posledica djelovanja više faktora: temperature, vertikalne raščlanjenosti reljefa, i njegove ekspozicije, pedološke strukture i antropogenih uticaja. U kanjonskim dolinama je tokom cijele godine toplije nego na planinopivskom platou, a one su i nižih apsolutnih visina i zaštićene su od prodora hladnih vazdušnih masa. Za razliku od kanjona, planinopivska površ je prostrana i otvorena uticaju niskih temperatura, a to je imalo odraza na raspored i vrstu vegetacije.

U kanjonskim dolinama u nižem katu rastu listopadne šume a iznad njih je kat četinara. U kanjonskoj dolini Komarnice nema četinara, dok od listopadnih šuma rastu bukva, hrast, javor, grab i dr. U kanjonu Pive nema mnogo četinara, a od listopadnog drveća rastu jasen i bukva, na većim visinama hrast, a na rubu kanjona grab. U kanjonskoj dolini Tare četinari su više rasprostranjeni, posebno na lijevoj (osojnoj) strani. U nižem listopadnom katu rastu crni i bijeli grab, bukva, javor, crni i bijeli jasen i dr. U višem četinarskom katu dominira crni bor. Ekspozicija terena, takođe, utiče na vrstu i raspored vegetacije. Gotovo uvijek, listopadni kat je na prisojnoj a četinarski na osojnoj strani. Na prisojnoj strani listopadni kat dopire do većih apsolutnih visina a na osojnoj strani četinar raste niže.

Kanjonska dolina durmitorske Sušice ima meridijanski pravac i zato se katovi razlikuju na prisojnoj i na osojnoj strani. Na prisojnoj strani, na visini od 1.000 m rastu bukve, na 1.200 m počinje se javljati četinar koji dominira već na 1.350 m. Na osojnoj strani su moćni sipari obrasli žbunjem i niskom travom. U gornjem dijelu kanjona raste rijetka četinarska šuma. Gornja granica šuma na Planini dostiže visinu do 1.720 m (Milogora). Travni kat je najrasprostranjeniji i prostire se od 1.100 do 1.775 m. Iznad šumskog kata prostiru se pašnjaci. Na prostoru Planine rastu i šumski plodovi kao što su kupine, borovnice, gljive i jagode, a ima i drenjina, šipuraka, divljih krušaka, jabuka, mukinja (vrsta divljih trešanja) i tako dalje.

Ako se pogleda ovaj prostor na satelitskim snimcima, može se jasno uočiti granica između dijela koji oskudijeva šumom i onoga koji je bogat šumom. Ta granica bi se mogla povući linijom Nedajno–Trsa–Vojinovići, tako da je južni dio siromašan. Na prostoru sjevernog dijela nalaze se dva područja bogata šumom: prostor između Nikovića i Crkvičkog polja zvani Borje i prostor Milogore i Sumorove Gore.

NewNa području Milogore zabilježena je pojava vegetacione inverzije. Četinarski kat (smrča i jela) počinje na visini od 1.400 m a završava se na visini od 1.525 m. Iznad kata četinara je kat miješane šume do 1.570 m, a od 1.570 do 1.720 m je kat lišćara: javora, bukve, jasena i brijesta. Iznad 1.720 m do vrha Ljeljenka (1.763 m) je pojas planinskih pašnjaka. Pojava vegetacione inverzije je vjerovatno rezultat mikroreljefne plastike i pravca duvanja vazdušnih masa. Inverzija se zapaža i iznad sela Nedajno, ali je ona rezultat antropogenih uticaja. Na iskrčenom prostoru četinara javlja se listopadna vegetacija kao sekundarna pojava.

Botaničar V. Blečić šumsku vegetaciju dijeli na 4 zone: pojas listopadne šume, pojas miješane šume, pojas četinara i pojas klekovine bora. U pojasu listopadnih šuma javljaju se bukove šume u zoni od 500 – 1.700 m i to dvije vrste, brdska bukva od 500 – 1.500 m i visoko planinska (subalpska) bukva od 1.500 – 1.700 m. Pojas hrastovih šuma javlja se u kanjonima na visini do 1.100 m. Pojas crnog bora dopire do 1.500 m. Iznad pojasa visoko–planinske bukve raste klekovina bora do 2.000 m. Na prostoru Planine botaničar V. Blečić je pronašao i vrlo rijetke vrste biljaka. Planinski javor je pronašao na Božuru (1.603 m) iznad sela Borkovići, biljku moltkia petraea na lokalitetu Veleševa ispod sela Dubljevići, zatim bijeli grab, zanovijet i crnu jovu.

Pripremio: Stevan Dubljević

Literatura:
Dubljević B. (2006): Planina Pivska (priroda i čovjek). Str. 1-450-Biblioteka zapisi, Draslav partner, Beograd.
Vilotije B. (1953): Šumska vegetacija i vegetacija stena i tocila reke Pive, Glasnik prirodnjačkog muzeja, Beograd.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here