SHARE

Zvaničan naziv ove zemlje je Republika Sudan. Ukupna dužina granica Sudana iznosi 6 819 km. Na sjeveru se graniči sa Egiptom (1 276 km), na sjeverozapadu sa Libijom (382 km), na zapadu sa Čadom (1 403 km), na jugu sa Centralno Afričkom Republikom (174 km) i Južnim Sudanom (2 158 km). Na istoku se graniči sa Etiopijom (744 km) i Eritrejom (682 km). Na krajnjem istoku – sjeveroistoku izlazi na Crveno more obalskom linijom dugom 853 km. Ima površinu teritorije od 1 861 484 km² i po veličini teritorije je 17-ta zemlja svijeta. U julu 2018. godine Sudan je imao 43 120 843 stanovnika, i po broju stanovnika je 33-a zemlja svijeta. Prema podacima o broju stanovnika i površini teritorije dolazimo do zaključka o gustini naseljenosti koja iznosi 23 stanovnika/km². Sudan ima kompleksan geografski položaj, a zbog svoje veličine nalazi se na kontaktu tri afričke regije: sjeverne, centralne i istočne. Zbog dominantnih arapsko – islamskih etničkih i vjerskih uticaja i segmenata ubraja se u regiju Sjeverne Afrike. Glavni grad države je Kartum.

52887098_798259593874682_4830777239408738304_n

Sudan se uglavnom sastoji od prostranih ravnica i platoa. Ovaj riječni sistem se proteže od juga do sjevera po celoj dužini istočnog-centralnog dijela zemlje. Ogromna ravnica od koje se sastoji Sudan ograničena je na zapadu Darfurom, a na istoku Etiopskom visoravni i Crvenim morem. Ova ravnica se može podijeliti na sjeverni dio koji je dio Sahare, zapadni Kavz, područje valovitih pješčanih dina i centralno – južnu glinenu ravnicu. Veći dio sjevernog dijela Sudana je pustinja koju uglavnom prekrivaju pjeskovi i šljunci, a mogu se pronaći i izolovane zone nubijskog pješčara i granita.

U južnom i centralnom Sudanu glinena ravnica je označena inselbergima (izolovana brda koja se naglo izdižu iz ravnica). Zapadna ravnica se sastoji uglavnom od nubijskih pješčara, koji formiraju disecirani plato sa pljosnatim masama. Vulkanske planine planine Marrah izlaze iz planine Darfur dalje zapadno do uzvišenja između 900 i 3 000 metara visine. Ove planine formiraju sliv rijeke Nil – Kongo i zapadnu granicu glinene ravnice.

U sjeveroistočnom dijelu Sudana, priobalni dio Crvenog mora se strmo uzdiže prema unutrašnjosti teritorije. U ovom odsjeku su duboko usječeni brojni potoci. Obalska ravnica je široka od 16 do 40 km i izgrađena je od brojnih pješčanih dina i koralnih grebena. Još južnije i istočnije, visoravni prelaze u podnožje etiopskog planinskog masiva.

Slike

 

Sa klimatskog aspekta u Sudanu se izdvaja nekoliko zona. Na obali Crvenog mora, zima je ugodno topla, sa temperaturama od 25 do 27°C, dok je ljeto zagušljivo, sa kombinacijom topline i vlage. Na sjeveru, klima je pustinjska, a posebno blizu granice sa Egiptom, gdje vlada jedna od najtoplijih i najsunčanijih klima na svijetu. Nubijska pustinja je posebno opustošena (u klimatskom smislu), lišena je oaza i samim tim naselja. Zimske temperature su prijatno tople tokom dana i hladne noću, povremeno se može spustiti oko 0°C. Ostatak godine je izuzetno vruć, sa temperaturama od oko 40°C od maja do septembra, ali sa maksimumima od oko 50 – 52°C. Vjetar vrlo često podiže pješčane oluje u bilo koje doba godine i nanosi velike štete poljoprivredi, koje je ionako na lošem nivou. Nekoliko stotina kilometara prema jugu zemlje nalazi se Kartum (Al Khurtum), glavni grad, koji se nalazi na 400 metara nadmorske visine. On ima prosječnu godišnju temperaturu od oko 30°C, i to ga čini jednom od najtoplijih prijestonica na svijetu. Čak je i zima vruća, sa visokim temperaturama oko 31°C u januaru, ali ponekad se može sniziti noću, kad se maksimalno spusti na 1°C. U proljeće, temperature brzo rastu, a već u aprilu dostižu 40°C.

Količina padavina opada od juga k sjeveru. Najjužniji djelovi godišnje prime preko 1 000 mm padavina, središnji oko 350, a krajnji sjever nešto iznad 100 mm.

822429

Skoro cijelu teritoriju Sudana odvodnjava Nil u Sredozemno more, izuzev nekoliko riječica sa planine Hamojet koje se ulivaju u Crveno more i nekoliko rijeka sa južne strane Darfurskog masiva koje se odvodnjavaju u jezero Čad. Bijeli i Plavi Nil se sreću kod Kartuma i stvaraju Nil. Bijeli Nil se hrani vodom sa Jezerske visoravni, a Plavi Nil sa Etiopske visoravni. Glavna pritoka Nila je Atbara.

U pedološkom smislu sjever zemlje pokriva pustinjski pjesak i kamen. Srednje i južne djelove doline Nila i Bijelog Nila pokrivaju nanosi aluvijalnog zemljišta. Na Kordofanskoj visoravni dominiraju kestenjasta zemljišta, a zapadno, južno i istočno od doline Bijelog Nila su crna stepska zemljišta tipa černozema. Dezertifikacija je ozbiljan problem u Sudanu. Postoji i zabrinutost zbog erozije zemljišta. Poljoprivredna ekspanzija, kako javna tako i privatna, nastavila se bez mjera očuvanja životne sredine. Posljedice su se manifestovale u obliku krčenja šuma, isušivanja i smanjenja plodnosti tla kao i smanjenja nivoa podzemnih voda.

Kassala-LandscapeSudan ima pet glavnih vegetativnih pojaseva od sjevera prema jugu, manje – više su simetrično raspoređeni prema količini padavina. Pustinjski region, sa skoro nikakvim padavinama, podržava stalnu vegetaciju samo u blizini vodotoka. U zonama sa minimalnim količinama padavina, nalazi se mješavina trave i bagrema. Još južnije se pojavljuju savane sa niskom količinom padavina koje se sastoje od trave, trnovitog drveća i stabala baobaba. Drveće bagrema dominira ovim savanama, sa jednom vrstom Acacia senegal, od kojeg se dobija guma arabika koja je dugo bila glavni izvozni proizvod Sudana. Savane sa visokim količinama padavina u južnom Sudanu su bujnije, sa bogatim travama duž toka Nila. Postoje povremene šumske površine koje se nalaze na ovom pojasu.

Fauna ove zemlje uključuje lavove, leoparde i geparde, kao i slonove, žirafe, nosoroge i brojne vrste antilopa. U šumi se nalazi nekoliko vrsta majmuna. Stalne ptice uključuju bustarde, biserke i rode. Gmizavci su predstavljeni krokodilima i raznim gušterima. Život insekata je u izobilju, a muva za cece nalazi se južno od 12-og stepena geografske širine, kad god se pojave pogodni uslovi.

Pripremio: Marko Drašković

Literatura i izvori:
Crkvenić I. (1990): Afrika – regionalna geografija, III dopunjeno izdanje. Školska knjiga, Zagreb
Kicošev S., Golubović P. (2006): Regionalna geografija Afrike. Univerzitet u Nišu, PMF, Niš
www.climatestotravel.com
www.pubs.usgs.gov
www.cia.gov
www.enciklopedija.hr
www.newworldencyclopedia.org
www.britannica.com

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here