SHARE

Brazil, savezna država, najveća u Južnoj Americi, po veličini peta teritorija u svijetu; obuhvata 8 514 877 km², što iznosi 47% južnoameričkog kopna. Graniči se sa svim južnoameričkim državama (ukupno 16 885 km), osim s Čileom i Ekvadorom: Argentina (1 261 km), Bolivija (3 423 km), Kolumbija (1 644 km), Francuska Gijana (730 km), Gvajana (1 606 km), Paragvaj (1 365 km), Peru (2 995 km), Surinam (593 km), Urugvaj (1 068 km), Venezuela (2 200 km).

iu

Brazil se sastoji od tri prirodne cjeline: sjeverni dio stvaraju južni ogranci staroga niskog Gvajanskoga gorja s najvišim vrhuncem Neblinom, 2 994 m, uz granicu s Venecuelom; nešto južnije nalazi se ogromna nizija Amazona, a na jugu Brazilsko visočje. Područja do 500 m visine obuhvataju 78% teritorije, a više je od 1 200 m samo 0,5% površine. Nizija Amazona proteže se od podnožja Anda do Atlantskog okeana. Stara osnova, građena od starijih kristalnih i paleozojskih škriljaca, pokrivena je mlađim naslagama i recentnim nanosima Amazona. Brazilsko visočje je jednoličan valovit ravnjak raščlanjen riječnim dolinama, koji se postupno snižava od visokoga ruba uz atlantsku obalu prema zapadu i sjeverozapadu. Gorska (serra)građena su od otpornijih, pretežno eruptivnih stijena (Serra do Mar, Serra da Mantiqueira, Serra do Espinhaço). Najviši je vrh Brazilskoga visočja Bandeira, 2 892 m. Strmi pristranci primorskih serra snažno su erodirani. U sjeveroistočnom dijelu visočja razvile su se visoke zaravni (chapados), koje prema obali Atlantskog okeana prelaze u niske ravni (sertão). Obala je pretežno slabo razvedena. Prudovi zatvaraju obalne lagune i jezera, od kojih su najpoznatija Lagoa Mirim i Lagoa dos Patos na jugu zemlje. Osim na ušću Amazona, uz obalu gotovo nema otoka, a okeanski su otoci u Atlantiku Fernando de Noronha, Trindade, Martin Vaz i São Paulo i São Pedro.

Brazil-Tailormade-Tours-Serra-do-Mar-Natural-Reserve_Gods-Finger-1200x800

Zbog ogrmnog prostora klima je vrlo različita, od ekvatorske preko tropske do umjerene. Pod uticajem tople Brazilske struje jugoistočna obala i primorje imaju vlažnu i vruću klimu. Na Brazilskom visočju ljeta su svježija, a godišnja je količina oborina manja (oko 1 600 mm). Samo na krajnjem sjeveroistoku Brazilskog visočja godišnja je količina kiše vrlo mala (400 do 500 mm). Nizija Amazona ima pretežno ekvatorsku klimu s jednolično raspoređenim oborinama tokom cijele godine (oko 800 do 4 000 mm uz obalu i oko 2 500 mm u najzapadnijem dijelu). Nema izmjene godišnjih doba; srednja godišnja temperatura iznosi 26 do 28 °C. Najjužniji dio Brazilskog visočja dopire u suptropsku zonu, prelazeći na krajnjem jugu u umjereni pojas. Srednja godišnja temperatura iznosi posvuda, osim na krajnjem jugu, više od 20 °C. Na jugu je srednja godišnja temperatura 14 do 23 °C, količina oborina oko 1330 mm; polarne zračne mase s Antarktike zimi uzrokuju oborine, povremeno u obliku snijega.

Brazil se hidrografski dijeli na tri ssistema porječja: porječje Amazona s 200 velikih pritoka (Tocantins-Araguaia, Xingu, Tapajós, Madeira, Negro i dr.), od kojih je 100 plovnih, obuhvata oko 60% teritorija, porječje La Plate (Paraná s pritokom Paraguayem) oko 17%, a ostatak pripada porječjima rijeka istočnog Brazila koje izravno otiču u Atlantski okean (najdulja je São Francisco, 2 863 km, u Brazilskom visočju). U području Amazona niska su razvođa uzrokovala spajanje riječnih voda. Poznata je bifurkacija rijeka Casiquiare, koja spaja porječje Amazona i Orinoka. Rijeke su bogate vodom. Brzice i slapovi ometaju plovidbu velikim rijekama. Poznati su slapovi na rijeci Iguaçu na argentinsko-brazilskoj granici i Paulo-Alfonso (81 m) na rijeci São Francisku.

Vlažna tropska prašuma pokriva niziju Amazona. Prema količini vlage dijeli se na vlažnu i periodično plavljenu igapo-džunglu i na sušnu– várzea-džunglu. Viši ravnjaci Brazilskog visočja savanska su područja s rijetkim i svijetlim šumama araukarije, koje su velikim dijelom iskrčene. Uz rijeke se pružaju vlažne galerijske šume. Duž jugoistočne obale pruža se uzak pojas kišnih šuma.

brazil+2

Najistaknutiji dio atlantskog pročelja Južne Amerike pripada Brazilu. Obala je na tom prostoru slabo razvedena, ali se pruža na dužini od 7 400 km, i preko nje je Brazil širom izložen izravnim uticajima s okeana. Kopnena međa duga je 15 700 km i prolazi kroz prašumu, podgorjem Brazilskog visočja i prigorjem Gvajanskog gorja. Brazil je prema unutrašnjosti otvoren kontinentskim uticajima. Sa zapada uticajima Andskih planina, s juga Brazilsog visočja i sa sjevera Gvajanskog gorja. Brazil se granici sa svim državama Južne Amerike, osim Čilea i Ekvadora. Brazil je najveća država Južne i Latinske Amerike s površinom većom od 8,5 miliona kvadratnih kilometara, a poslije SSSR-a, Kanada, Kine i SAD najveće je kopno na Zemlji. Položaj Brazila u tropima, posebno prema ekvatoru-najvećoj paraleli je najvažniji, jer bitno utiče na klimu, razmještaj stanovništva, način života i nadasve na čudesnu i vrlo bogatu prirodu.

Amazon je najizvorniji i najtipičniji krajolik brazilskog mozaika.

RainforestPojmovno značenje Amazona je mnogostruko. Primarno se misli na nizozemlje i obilje vode, koja teče odiskona žuboreći u ekvatorskim šumama Južne Amerike. Nepregledne i vijekovima teško prohodne prašume najizrazitije su u tom dijelu Južne Amerike gdje preovladavaju nizije. Tako se naziva i površinski najveća savezna država Brazila. Sve su to samo sastavni dijelovi Amazona. Međusobna uslovljenost pojava i povezanost procesa prisutni su kao nigdje drugdje: neprekidno i svugdje u prirodi Amazona. Svi nabrojeni pojmovi, i vode, i šume, i cjelokupan život, koji je vrlo intenzivan, posljedica su prije svega tropskog, prašumskog podneblja na južnoameričkom tlu. Zato je Amazon-još uvijek najveći prirodni kompleks između obratnica na Zemlji. Na ušću amazonskog sistem tekućica, srednji godišnji protok iznosi 180 000 m3/s. Smatra se da Amazon obogaćuje more redovno sa otprillike 25% tekućih slatkih voda. To su najveće količine vode koje dotiču moru s kopnenih dijelova na Zemlji. Odmah poslije Rio Amazona, po količini vode, je Kongo, ali s prosječnim protokom tek od 41 000 m3/s. Radi lakšeg razumijevanja treba znati da ta količina vode pritiče s površine veće od 7 miliona kvadratnih kilometara; otprilike je to dvije petine Južne Amerike. Prema tom podatku riječni sistem Amazona ima najveće poriječje na Zemlji, mnogo veće nego Kongo, koji je na drugom kopnu. Hidrografska mreža vrlo je gusta na tom prostoru. Bezbroj tekućica različitih veličina s većim ili manjim jezerima podsjećaju svojom površinom na ogromno unutrašnje more, ta vodena površina velika je čak koliko dva ipo Mediterana. Sve to odudara od uobičajenih normi i naših saznanja o rijekama. Mijerila o Amazonu i njegovim dijelovima imaju posebne dimenzije i specifično značenje. U brazilskom dijelu Amazona nazive ima 11 000 tekućica, veličinom se ističu više od 200 rijeka, od kojih su 17 duže i bogatije vodom nego Rajna. Riječna mreža Amazona pravi je vodeni lavirint. Unutar sjedinjenih država Brazila, sa sjevera iz Gvajanskog pobrđa dotiče Rio Negro. Rio Madeira je s južne strane. Na zajedničkom ušću Rio Amazonasa priključuje se i Rio Tocantins, koji odvodnjava sjeverni dio Brazilskog visočja. Svaka od njih karakteristične su mnoštvom pojedinačnog značaja. Vrlo jak utisak na posjetioca prašume ostavljaju boje. Boje tekućih voda raskošna je poput spektra i mijenja se kaleidoskopski. Na otvorenoj površini i pri vedrom danu je tirkiznoplava. Smaragdnozelenu boju dobivaju vode koje teku u nižim slojevima bogatog rasta. Pri zalasku Sunca boja vode je crvenkastosmeđa. U noćima s punim mjesecom narušivanja brojne tekućice tajanstvenost unutrašnjih tišina, ostavljajući za sobom dug žutozlatan trag na tamnozelenoj podlozi uspavane presume. Za vrijeme potpunog mraka poprimaju vode stravičnu crnu boju. Glavni tok Brazilci nazivaju Rio Amazon. U vrletnim visovima gotovo uvijek zaleđeni Andi na prostoru Perua izviru Rio Maranjon i Rio Ukajali. To su glavni opskrbljivači vodnog sistema Amazona. Obje rijeke teku na stotine kilometara kroz planine, gdje imaju karakter gorskih brzica. Njihove doline su najčešće uske, kanjonskog tipa i vrlo slikovite. Uzdužni profil im je veoma strm jer padaju s visina većih od 4 500 m na udaljenosti svega nekoliko kilometara u podnožje istočnih Anda, spuštajući se u nizozemlje, Rio Maranjon i Rio Ukajali naglo mijenjaju smjer oticanja. Uzvodno od Iquitosa, na apsolutnoj visini od 106 m, spajaju se u jedan tok nastavljajući Rio Amazonom teći prema istoku sve do ušća u Atlantski okean. Uzdužni profil mjeren od izvora Rio Ukajalija do ušća Rio Amazona u Atlantski okean iznosi više od 6 500 km. Rio Amazon je i prema dužini toka na prvom mjestu. Poslije nje su tekućice Nil-Kagera i Misisipi-Misuri, koje se najčešće navode kao najduže.

DSC_0056

U Amazonu preovladava prašumska klima. Karakteristične su velike količine padavina i vrlo visoke temperature cijele godine. Kopnjenje snijega i leda u izvorišnim krajevima takođe povećava količinu vode u tekućicama. Vodostaj raste redovno u prvom kvartalu godine. Posebno je visok kod Manausa, a pogotovo kod Belema, gdje mu oscilacije iznose u prosjeku od 11 do 15 m. Na promjene vodostaja utiču i morske mijene. Plima i osjeka mogu se posmatrati od ušća pa sve do Obidos. Ove pojave se smjenjuju ka moru, s tom razlikom što naglo prodiranje plimnog vala uz tekućicu stvara strašnu buku, koja se čini poput grmljavine. Plimni val nazvan je stoga pororoca – grmeća voda, koja se čuje na udaljenosti od nekoliko kilometara. Plovnost je vrlo važno obilježje Rio Amazona. Okeanski brodovi do 5 000 brt mogu ploviti i pristajati u luci Manaus, a manje plovne jedinice, do 3 000 brt, čak do luke Iquitos. Najveći je sistem plovnih puteva na cijelom svijetu. Ušće je objektivan svjedok o količini protoka cjelokupnog sistema uzvodnih tekućica, o količini transportovanog materijala i o drugim osobenostima koje su karakteristične za Amazon. Izgled ušća određuje velika delta s brojnim kanalima. U središtu je Ilha de Maraho – otok, koji je površinski veći od nekih evropkih država.

we

Vode i šume čine nerazdvojno jedinstvo Amazona. Na jedno i drugo utiče klima. Prema širem položaju Amazona klima je tropsko-ekvatorska. Glavni pokazatelji takve klime su vrlo velika učestalost kiša; u godini je više od 150 dana s padavinama. Oblačnost zahvata čak sedam do osam desetina neba. Relativna vlaga penje se na 80 do 90%. Prosječna dnevna temperatura vazduha u Manausu iznosi 27ºC i od godine do godine koleba između 22 i 23ºC. Takve klimatske i druge povoljne prirodne prilike izvanredno dobro pogoduju bujnoj vegetaciji. Najgušća vegetacija je uzvodno od Manausa. Dolinama pritoka širi se još prašuma u veći planinski prostor Anda, a djelimično pokriva i padine Gvajanskog pobrđa i Brazilskog visočja. Prašumu karakteriše izuzetna gustoća, neprohodnost i obilje biljnih vrsta. Računa se da se u prašumama Amazona raste oko 4 hiljade vrsta raznovrsnih biljaka. Igapo su močvarnešume, dijelovi Amazona uvijek pod vodom, gdej rastu mambusi i palme. U povremeno plavljenim predjelima raširene su tzv.varzea šume. U njima je najvažnije drvo hevea, od kojeg se dbiva kaučuk. U šumama terra firme, nalazimo plemenito drveće i stabla. Tu se još mogu naći ljekovita bilja, brojne vrste voća… Život u Amazonu odvija se bez prekida i karakterišu ga specifična obilježja. Listanje, pupoljci i cvijetanje biljaka, parenje životinja, sve se to dešava istodobno.

Amazon je svijet za sebe, koji živi vlastitim zakonima i prilagođen je prostornim odnosima sjevernog dijela Južne Amerike.

Prašuma Amazona najveća je i najstarija biljna formacija na Zemlji. Šumski pokrov Amazona postoji već više od stotina miliona godina, još iz doba prije tercijara.

U šumama i vodama Amazona susrećemo izuzetno bogat i vrlo raznovrstan životinjski svijet. Raspon života kreće se od nevidljivih organizama do nemani. Razmještaj pojedinih vrsta najčešće zavisi o uslovima prehrane. Velike životinje se u Amazonu sreću rijetko. Razlog tome je oskudica u hrani. Šumsko tlo i viječna tama ispod gustih krošnji visokih stabala stvaraju uslove koji daju vrlo malo biljne hrane. Da bi mogle preživjeti, životinje se moraju prilagoditi specijalnim uslovima. U doba čestih pljuskova i poplava jedini je izlaz za sve živo bijeg na stabla.

private-day-trip-serraOd većih životinja najtipičniji su stanovnici na drveću majmuni i ljenjivci. Majmuna ima više vrsta. Uopšte su malena rasta. Za razliku od ljenjivaca, odlikuju se velikom živosti. Majmuni Amazona drugačiji su od ostalih po tome što im je rep razvijen kao zaseban dio tijela. Bukači su majmuni koji dernjavom, prilikom izlaska sunca, pozivaju druge na zajedničku prehranu. Durukuli su noćni majmuni. Preko dana spavaju na stablima, bude se u sumrak, a izjutra se hrane raznim insektima. Ljenjivac je trom i sporo misli. Šape su mu prilagođene za viješanje i tako se on dosađuje u neprestanom ljuljanju. Glavni neprijatelji su mu krvoločne zvijeri i velike mačke. Takva zvijer je mitla, crna mačka nalik na psa. U Amazonu živi jos tobolčar, izvrstan plivač i ronilac. Poznate životinje kao puma i jelen, doselile su u prašumu tek u novije vrijeme. Puma je lav Južne Amerike. Dužina njegovog skoka je 6 m, a visina i do 4,5 m. Lovi manje životinje. Hrani se najčešće jelenima močvarskih ili barskih predjela. Jelena ima više vrsta. Mravlji medvjed ili istinski mravojed jedna je od većih životinja Amazona. Dug je do 2,5 m, računajući njegovu izduženu gubicu i rep. Živi pretežno na suvom, ali može i plivati. Pored mesoždera, u prašumi živi i mnogo biljojeda. Tapir se hrani biljnom hranom i najsigurniji je u vodi. Voda je prvobitan i stalan životni prostor. Ribe su razvijene u velikom broju. Zanimljivo je da u Amazonu nalazimo morske pse, raže, listove i brojne druge ribe. Neke su od njih morske nemani, koje su na način života prilagodile slatkim vodama unutrašnjih tekućica. U čistim vodama Rio Negra živi pirarucus, najveća slatkovodna riba na Zemlji, koja je duga 4 m i pripada vrsti koštanih riba. Tucumare i tambaqui su ribe duge čak pola metra. Najopasnija vrsta krvoločnih riba je iz porodice pirana, takozvana crna pirana. Aligator je sličan krokodilu. Živi u rijekama, gdje čeka svoju žrtvu. Vodene svinje najveći su glodavci na Zemlji. Prosječno su duge 1,20 m, a teške 70 kg. Lamantin je malena vodena krava, koja pripada u najružnije, ali i najmirnije životnije. Žabe su jedna od najzastupljenijih, ali i najjače prorijeđenih životinjskih vrsta. Zadržavaju se pretežno u močvarama.

Kornjače su vrlo raširene i pripadaju grupi najstarijih životinja na Zemlji. Tartaruga, velika kornanjača koja je veoma česta u većim pritokama Amazona, a odjedanput može da snese više od 50 jaja.

Iguazu_Falls_in_Argentina_and_Brazil-natural_landscape_HD_wallpaper_1920x1080

U plićem jezeru zelenilo je gušće, a životinjski svijet izmijenjen. Male ribice lete po nekoliko metara nad vodom, a uz obale plivaju zmije. Zmija je ponajviše. Tu žive tri vrste šumskih pjeguša, sve tri podjednako otrovne: surucucu, surucucu pico de jaca i surucucu apaga fogo. Tu vrstu šumskih pjeguša privlači naime vatra, a ljudi koji žive u šumi osjećaju prema njima tako silan strah da nikad noću ne pale logorske vatre.

Anakonda nije otrovnica i vrlo rijetko napada ljude. Pripada među najveće žive gmizavce. Duga je 11,5 m. Hrani se pticama i vodenim svinjama. Zanimljivo je da je anakonda krasna zmija s crvenim, zelenim i žutim šarama. Među zmijama ističe se vrsta jiboa, zapravo boa konstriktor. To je udavka, ali potpuno bezopasna za ljude. Dok je malena, Indiosi je hvataju i drže kod kuće kao domaću životinju.

Slične su zmijama jegulje. Posebno je opasna električna jegulja, koja je napunjena strujom. Elektricitet joj omogućava gibanje, a još više za traženje žrtve. Pravo bogatstvo životinjskog svijeta Amazon je u velikim krošnjama prašumskih stabala. Tu je izobilje raznovrsnih ptica- papiga, kolibra i brojnih drugih ptica. U njima se gnijezde veliki orlovi i mnogi drugi strvinari koji se hrane majmunima i ljenjivcima. Zanimljiv je i šaroliki tukan s nerazmjerno velikim kljunom. Pored njih javljaju se i insekti, koji se sakupljaju u velikom broju. Prednjače mravi  kojih ima svuda i ima mnogo vrsta. Palo Santo – sveto drvo- meko je i lagano stablo, raste redovno u blizini riječne obale, a služi kao omiljeno obitavalište kolonijama brazilskih vatrenih mrava. Vatreni mravi najčešće su u blizini naselja i pojedu sve do čega stignu. Njihov ugriz se teško podnosi. Mravi i desetine hiljada drugih insekata i kukaca potrebna su i kvalitetna hrana nebrojenim bićima, koja su toliko raznolika, koliko je bogat i raskošan životinjski svijet u Amazonu, zaista najvećem zoološkom vrtu i jedinstvenom krajoliku na Zemlji.

Brazil_Pantanal_620Najviši dijelovi saveznih država Brazila su od pramase. To su Gvajansko gorje na sjeveru i Barzilsko visočje na istoku i jugoistoku. Pramasa se sastoji od najstarijih stijena vulkanskog porijekla i metamorfnog postanka. Osnova su im graniti, gnajs, kvarciti, andeziti, gabro, serpentin i različiti škriljci. Na dijelovima pramase u Brazilu razvijen je reljef plasina. To su masovni blokovi međusobno izdvojeni, bez vidljivih savijanja slojeva na otvorenim presjecima, nalik gorskim ravnjacima. Gvajansko gorje nazvano je prema Gvajanama, iako je najvećim dijelom u Venecueli. U sklopu Gvajanskog gorja treba na temelju razmještaja visina i prema površini razlikovati zapadnu skupinu visova i strmaca od istočnih brdsko-brežuljkastih i dolinskih krajolika.

Pripremila: Jovana Bigović

Literatura:
Petrović R. (1960): Ekonomska regionalna geografija svijeta II, Amerika i Atlantik, Zavod za izdavanje udžbenika socijalističke Republike Srbije, Beograd.
Riđanović J. (1980): Širom svijeta Geografska biblioteka IV kolo, Školska knjiga, Brazil, Zagreb.
www.newworldencyclopedia.org
www.britannica.com

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here