SHARE

Zemljište ili tlo je veoma važan faktor života na određenom prostoru. Ono kao prirodna tvorevina na kopnu, predstavlja jednu od glavnih komponenti ekosistema, gdje vrši brojne važne funkcije. Između ostalog, predstavlja stanište, odnosno sredinu za rast mikroorganizama, gljiva, biljaka i drugih organizama, te s tim u vezi već hiljadama godina ima veoma važnu ulogu u ljudskom životu, u kontekstu obezbjeđivanja hrane. (Stojanović V., 2014.). Njegov kvalitet zavisi od raznih pedogenetskih faktora koji su učestvovali u njegovom stvaranju.

Na prostoru Crne Gore imamo veoma veliku mozaičnost zemljišta na maloj teritoriji. Ova raznovrsnost je dovela do tog da su zemljišta heterogena, a sve je to posljedica dejstva brojnih pedogenetskih faktora. Prije svega veoma je složena geološko-litološka podloga, zatim je različit stepen reljefne raščlanjenosti, klimatske raznolikosti, vodno-vazdušne provodljivosti i biljnog pokrivača od kojeg zavise hranidbeni uslovi.

Terra rossa ili crvenica je tip zemljišta koji se javlja na područijima mediteranske ili izmijenjene mediteranske klime. Crvenica je dosta rasprostranjena na krečnjacima primorja, zatim u basenu Skadarskog jezera i hercegovačkog krša.

389216_10150731424259797_2066785571_n

Kod crvenica imamo podjelu na dva tipa i to na zonalne i ekstrazonalne. Zonalne crvenice su tipično tlo za područja uticaja mediteranske klime.

U zoni ovog uticaja crvenica se formira na visini od oko 500 ili 600 m, što zavisi od reljefa i njegove ekspozicije. Sva istraživanja zemljišta Crne Gore, ukazuju da su zonalne i ekstrazonalne crvenice reliktna tla, nastala u gornjem tercijaru, kad je klimu karakterisalo mnogo padavina, visoke temperature i bujan organski svijet. Sve je to pogodovalo rastvaranju karbonatnih stijena i stvaranju crvenice, kao nerastvorljivog dijela.

Crvenica je uglavnom sačuvana, kao B sloj, u vrtačama i dolovima ili u pukotinama, gdje je velikim dijelom donesena spiranjem sa krečnjačkih stijena i padina, tako da je veoma teško naći autohtonu crvenicu. Po fizičkim i hemijskim osobinama i produktivnoj sposobnosti, crvenice spadaju u vrlo plodna zemljišta, pa bi se na njoj mogle, uz navodnjavanje, ostvarivati i dvije žetve godišnje.

Smeđa zemljišta na flišu su razvijena na svim prostorima koja su izgrađena od fliša, kako u primorju tako i u udolini središnje Crne Gore. Boja ovog tipa pedološkog pokrivača se kreće u svim nijansama smeđe boje, a sadržaj  humusa u A horizontu se kreće oko 4%.

Nešto veću površinu ova zemljišta zauzimaju oko Ulcinja, Budve, u podnožju Lovćena i oko Herceg Novog. Oko središnjeg dijela Crne Gore veće površine zauzimaju oko Crmnice, u Kučima, Piperima i Bjelopavlićima. Uglavnom se javljaju na blagim padinama i brežuljcima.

Karakteristika ove vrste zemljišta je da su jako podložna eroziji. Obično su ograđena ili ograničena na male parcele koje su formirane podzidama (tzv. postupak terasiranja). Uglavnom se koriste za gajenje vinograda, voća i povrća.

Lesivirana zemljišta nastaju iz smeđih zemljišta kod kojih je prisutan proces eluvijacije gline. Dakle, imamo ispiranje čestica gline iz površinskog u dublji horizont.

Potpovršinski sloj (ili A horizont) je glinovit i slabije vodopropusnosti od površinskog. Ova  zemljišta su uglavnom kisjela, a humusa u površinskom sloju ima oko 2%. Zbog nižeg sadržaja humusa, a i fosfora, raznim agrotehničkim mjerama se moraju poboljšavati za kultivisanje ili gajenje nekih poljoprivrednih kultura.

LoessVicksburg

Najveće rasprostranjenje smeđa lesivirana zemljišta imaju u Bjelopavlićkoj ravnici, u Slivlju i Mokroj njivi kod Nikšića, u Beranskoj i Pljevaljskoj ravnici.

Najkvalitetnija zemljišta iz ove grupe su gajnjače. One su obično na više nagnutim i dobro dreniranim terenima. One su izuzetno pogodne za obradu i gajenje raznih biljnih kultura.

Plitka skeletna zemljišta u Crnoj Gori uglavnom prekriva fluvijalni i fluvioglacijani nanos krupnijeg karaktera. iz tog razloga ova zemljišta nalazimo u Zetskoj ravnici, znatnom dijelu Nikšićkog i Grahovskog polja, zatim neke površine duž Lima, Ibra i Tare.g5

Proces stvaranja rastresitog sloja na fluvioglacijalnim naslagama je veoma spor. Vegetacija je ovdje obično jako kratkog vegetativnog perioda, jer u toku ljeta biva prekinuta jakim i dugotrajnim sušama. Primjetno je često vrlo intenzivno dejstvo eolske erozije i denudacije na ovakvom zemljištu. Sloj ovog zemljišta je rijetko deblji od 10 cm.

U stvaranju močvarno-glejnih zemljišta veoma veliku ulogu ima reljef. Ona su u Crnoj Gori postala na nižim terenima, koji su veći dio godine pod vodom. Dakle, ti tereni su bogati aluvijalno-deluvijalnim nanosima.

Ovakva zemljišta nastaju tamo gdje je podzemni sloj vode na maloj dubini (do 80 cm). Po teksturi su pretežno teška zemljišta, tzv. glinuše, a mogu da sadrže i do 30% humusa.

Najveće površine ovih zemljišta su oko Skadarskog jezera, u Ulcinjskom polju, oko Plavskog jezera i drugih planinskih jezera. U nekim djelovima primorja ova zemljišta su zaslanjenja sa i do 3% soli u površinskom dijelu i tako su pretvorena u tzv. solončak.

Plavsko jezero, pogled sa Sabove glave

Močvarno-glejna zemljišta su potencijalno vrlo plodna, a hidrotehničkim i agrotehničkim melioracionim mjerama bi se povećala njohova efektivna plodnost. Treset bi se kao organska materija mogao koristiti i u prerađenom stanju za humizaciju ili kao supstrat u plasteničkoj i stakleničkoj proizvodnji.

Buavice su specifičnost krša Crne Gore. Zahvataju najveći dio onih prostora na kojima bi se u budućnosti trebali očekivati veliki agrotehnički poduhvati. Javljaju se u tri glavna rejona rasprostiranja:

Najvažnije buavice su u zapadnom dijelu Bjelopavlića, u ravnici, na nadmorskoj visini od oko 50 m. Ovdje su razvijene na jezerskim i aluvijalnim nanosima, koji su bili obrasli hrastovim šumama.

Drugi rejon rasprostiranja buavica je područje dubokog krša Crne Gore, jugozapadno od doline Zete i Podgoričko-Skadarske kotline. Na južnoj i zapadnoj ekspoziciji, gdje se padine jače zagrijavaju, buavice se ne spuštaju tako nisko, kao na sjeverni i istočnim hladnijim ekspozicijama. Iznad zaliva Boke Kotorske buavice se mogu sresti na 680 m nadmorske visine, na Ledenicama i na Dragaljskom polju. Na sjeveroistočnim padinama iznad Zetske ravnice buavice su na visini od oko 70 m (u Kučima i Bratonožićima). Uz dolinu Zete buavice su u vrtačama i na podovima već na visini od 400 m. U ovom rejonu su buavice rasprostranjene još i u zapadnom dijelu Cetinjskog polja, u središnjem dijelu Grahovskog polja i u Gornjem polju kod Nikšića.

Treći rejon obuhvata široku zonu koja počinje od sjeveroistoka Crne Gore, gdje buavice počinju već od 800 m visine. Ovaj rejon počinje od Nikšićke Župe, preko Lukova, Šipačna, Jasenovog polja, uz padine Vojnika, preko niza čeonih morena prema Maganiku, a dalje prema jugoistoku, zapadnim padinama Prekornice i Buavice, preko Radovča i Kobiljeg polja. Najtipičnije buavice su u ovom dijelu su na morenama i krečnjačkim zaravnima. Upravo su najveći kompleksi buavica na zaravnima oko Komarnice i Pive, na Magliću, na Planini Pivskoj, potom na zaravnima oko Tare, na Durmitoru, Sinjajevini, Bjelasici i na Komovima.

Postanak buavica na kršu je uslovljen krečnjačkom podlogom, karakteristikama klime, a to se prije svega odnosi na sušu u toku ljeta i na znatnu količinu padavina u zimskoj polovini godine. Čisti krečnjak raspadanjem ostavlja malo gline, pa su buavice po mehaničkom sastavu jako porozna (vodopropusna) zemljišta. Tipične buavice su na ravnim površinama. Nepovoljnost, u pogledu strukture, ovog pedološkog pokrivača je u skoro potpunom nedostatku glinenih sastojaka.

Na prostoru krša Crne Gore kao da su sve buavice u fazi dehumizacije, na koji način nastaju ilovače, koje se po mehaničkom sastavu približavaju crvenicama. Lak sastav buavica, je uslovljen bogastvom humusa u njima, a humus umanjuje mogućnost da se čestice gline međusobno spajaju.

Bjelopavlicka ravnica

Buavice su humusom najbogatija zemljišta u Crnoj Gori. Bogatstvo humusa daje im crnu boju i praškastu strukturu. Sadržaj humusa kod njih, uglavnom raste sa visinom, da bi na najvišim djelovima Durmitora i Sinjajevine dostigao i do 24%.

Buavice se obično koriste kao njive u kraškim rupama, dolovima, uvalama i poljima, kao i na zaravnima iznad 1 450 m nadmorske visine. Na oraničnim površinama buavica najbolje uspijeva krompir, raž, ječam. Bez obzira na veliki procenat humusa, buavice je potrebno đubriti. Upravo je ovo zemljište plodno onoliko koliko se posveti pažnje njegovom đubrenju. Povremeno navodnjavanje umnogome povećava ogromnu vrijednost ovog zemljišta.

Kisjela smeđa zemljišta zastupljena su u sjevernim i sjeveroistočnim djelovima Crne Gore i to na silikatnim stijenama. Siromašna su fosforom, dok je kalijum na nivou prosjeka.

Ona zahtjevaju veoma veliko đubrenje. Obično su obrasla gustim šumama, što je posljedica i rastresitosti litološke podloge ispod površinskog sloja zemljišta.

images_agrosfera_agroteme_zeemljiste

Na većim visinama uglavnom iznad 1 700 m, kisjela zemljišta prelaze u humusno-silikatna zemljišta. Sadržaj humusa u njima može da ide i do 25 %. Ova zemljišta ipak zahvataju manje površine na vrhovima i platoima Komova, Bjelasice, Hajle i drugih planina izgrađenih od silikatnih stijena.

Aluvijalna zemljišta spadaju u nerazvijena i obično su postala mladim, tj. recentnim nanosima, u ravničarskim terenima, duž riječnih tokova. Izdvaja se čitav niz podtipova i varijeteta ovog zemljišta. Najslabije reproduktivnosti su šljunkovita i pjeskovita aluvijalna zemljišta u samim riječnim koritima. Zatim dolaze pjeskovita zemljišta, kojih ima dosta uz Lim, Taru i Ćehotinu.

Amazon_alluvium_deposit_-_autazes

Najveći značaj imaju duboka ilovasta aluvijalna zemljišta u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, oko toka Bojane, u Ulcinjskom polju i kotlinama Lima, Ibra i Ćehotine, ali i u dijelu Bjelopavlićke ravnice koji rijeka Zeta plavi. Ova zemljišta spadaju u najbolja poljoprivredna zemljišta, iako obično sadrže malo humusa (do 3%), a pogodna su za uzgoj raznih kultura.

Antropogena zemljišta jesu tip zemljišta koji je nastao radom čovjeka. Čovjek je krčenjem šuma, melioracijama, dubokim oranjem, intenzivnim gnojenjem i drugim zahvatima toliko izmijenio prirodu zemljišta da su ona poprimila sasvim nova svojstva.

Ova zemljišta su nastala obično tamo gdje su plantažni voćnjaci, vinogradi, vrtovi, oranice, čiji se doprinos povećava melioracijama. Koliko je na jedan način dobro što će se stalno povećavati površine pod antropogenim zemljištem, jer će se čovjek sve više vraćati poljoprivredi, toliko će sa druge strane upotreba teških mašina, intenzivna mehanizacija, slaba kontrola održavanja produktivnih kapaciteta zemljišta,… dovesti do vrlo štetnih posljedica.

Pripremio: Marko Drašković

Literatura i izvori:
Burić M., Fuštić B., Bulajić P. (2017): Atlas zemljišta Crne Gore; CANU; Podgorica.
Fuštić B., Đuretić G., (2000): Zemljišta Crne Gore; Biotehnički institut, Podgorica.
Lješević M. (2000): Geografija zemljišta; Univerzitet Crne Gore; Nikšić.
Radojičić B. (2008): Geografija Crne Gore- prirodna osnova; DANU; Podgorica.
Stojanović V., Pavić D., Pantelić M. (2014): Geografija životne sredine; Univerzitet u Novom Sadu; PMF; Novi sad.
www.geografijazasve.me

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here