SHARE

Metamorfne stijene su tip stijena ispod Zemljine kore, koje su formirane promjenom sastava stijene koja je već postojala na tom mjestu (protolita). Ta promjena uslova u kojima se stijena u unutrašnjosti Zemlje nalazi, se naziva metamorfizam, a njegovi produkti su metamorfne stijene ili metamorfiti. Originalna stijena trpi promjene pritiska i temperature što dovodi do njenih fizičkih i hemijskih promjena. Protoliti mogu da budu sedimentne, magmatske ili prethodno egistirajuće metamorfne stijene.

lineation_2Metamorfizam može da ima dva vida: hemizam stijene može da ostane nepromjenjen (mijenja se sklop i/ili mineralni sastav stijene) i tada se naziva izohemijski metamorfizam; a kad se ne mijenja hemizam stijene tad se naziva alohemijski metamorfizam.

Metamorfne stijene nazivamo orto-metamorfitima ako su nastale preobražajem magmatskih stijena (ortognajs, ortoamfibolit); a ako su nastale od sedimentnih onda su to para-metamorfiti (paragnajs).

Postoje dva glavna tipa metamorfizma:

  • regionalni (dinamotermalni) metamorfizam i
  • kontaktni metamorfizam.

Regionalni metamorfizam obuhvata promjene stijena na velikim prostranstvima, izazvane povećanjem temperature (200-800°C) i hidrostatičkog pritiska (2-10 kbar). U plićim djelovima litosfere hidrostatički pritisak se javlja kao posljedica tektonskih pokreta i naziva se usmjereni pritisak ili stres.

Kataklastični metamorfizam je vid metamorfizma do kojeg mogu da dovedu usmjereni pritisci. Oni dovode do intenzivnog drobljenja stijenskih masa i do nastanka potpuno novih vrsta stijena.

U velikim dubinama temperature mogu da dovedu do stapanja pojedinih vrsta stijena. Ovakav stopljeni materijal se naziva magma i on se miješa sa nestopljenim i formira specifične metamorfne stijene, koje se nazvaju migmatiti, a ova vrsta metamorfizma se naziva ultrametamorfizmom.

Hidrotermalni metamorfizam su promjene do kojih dolazi djelovanjem hidrotermalnih rastvora, dok su ovakve promjene izazvane sopstvenim lakoisparljivim komponentama poznate kao autometamorfizam.

foliation

Kontaktni metamorfizam predstavlja promjene koje su posljedica utiskivanja magme u okolne stijene. Ovdje razlikujemo:

  • Termokontaktni metamorfizam – kad magma okolnim stijenama predaje samo toplotu. Kod ovog vida metamorfizma dolazi do formiranja specifične zone ravnoteže između pregrijanog magmatskog rastopa i hladnih okolnih stijena koja se naziva kontaktni oreol.
  • Kontaktno metasomatski metamorfizam – kad može da dođe i do razmjene materije. Za ovaj vid metamorfizma je neophodno da magma sadrži dovoljnu količinu lakoisparljivih komponenti i da okolne stijene budu dovoljno porozne.

Minerali koji izgrađuju metamorfne stijene su nastali prilagođavanjem kristalne rešetke prvobitnih minerala novonastalim uslovima. Najčešći minerali ovih stijena su: feldspati, amfiboli, pirokseni, liskuni, hloriti, serpentiniti, talk, kvarc, …

Struktura metamorfnih stijena se obrazuje na dva načina:

  • drobljenjem stijena pri kataklastičnom metamorfizmu – kataklastične i
  • rašćenjem minerala (blastezom) u metamorfnim procesima – blastične. Ove strukture mogu da budu dvojake: reliktne u kojima su očuvani elementi primarnog sklopa i sinegenetske koje nastaju potpunim prerađivanjem prvobitnog sklopa.

Sinegenetske strukture mogu da se odlikuju zrnima približno jednakih veličina – homeoblastične ili da postoji jasna razlika u njihovim veličinama – heteroblastične. Kod heteroblastičnih se izdvaja porfiroblastična kod koje se jasno zapažaju dvije generacije minerala: krupni kristali (porfiroblaste) i sitnozrna osnovna masa.

1280-638432312-texture-of-metamorphic-rock

Kriterijum za izdvajanje homeoblastičnih struktura je oblik minerala od kojeg je stijena izgrađena, tako da se razlikuje:

  • granoblastična – stijene su izgrađene od zrna podjednakih dimenzija (kvarc, kalcit,),
  • lepidoblastična – stijene koje su izgrađene od ljuspastih minerala (liskuni npr.),
  • nematoblastična – minerali su izduženih, prizmatičnih ili vlaknastih formi (amfiboli npr.).

U zavisnosti od više činilaca tekstura metamorfnih stijena može da bude:

  • masivna ili homogena – kad u stijeni nema nikakvih orijentacija, diskontinuiteta i slično. Ovakvu teksturu imaju stijene formirane u velikim dubinama,
  • planparalelna – paralelna je orijentacija sastojaka usljed djelovanja usmjerenih pritisaka,
  • škriljava – kad se u stijeni javljaju diskontinuiteti po ravnima orijentacije sastojaka i stijena se cijepa po ovim ravnima,
  • ubrana – nastaju ubiranjem škriljavih stijena zbog dejstva novih usmjerenih pritisaka,
  • trakasta – svijetli i tamni sastojci su grupisani u trake,
  • okcasta – kod njih su neki sastojci koncentrisani u sočivasta nagomilanja „okcaˮ,
  • bobičava – sitnookcasta tekstura koju imaju neke kontaktno metamorfne stijene.

Pripremio: Marko Drašković

Literatura:
Đorđević P., Jovanović V., Cvetković V. (1996): Primjenjena geologija. Univerzitet u Beigradu, Beograd
Jovanović V., Srećković D. – Batočanin (2006): Osnovi geologije. Zavod za udžbenike, Beograd
www.geologyglasgow.org.uk
www.britannica.com

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here