SHARE

Japanska kompanija Obajnaši u saradnji sa brojnim naučnim kućama iz oblasti astronomije planira da do 2050. godine izgradi svemirski lift. Svemirski lift je kako objašnjavaju zamišljen da bude sistem koji povezuje Zemlju sa svemirom. Smatraju da će biti veoma efektivan i ekonomičan metod prenošenja tereta i ljudi u svemir.

Koncept svemirskog lifta je ranije predstavljao maštanje, jer nije bilo moguće odrediti i pronaći materijal koji će biti dovoljno otporan i čvrst da povezuje Zemlju sa svemirom. Ovo se promjenilo 1991. godine kada je otkrivena karbonska nanocijev. Ovaj ne toliko težak, ali izuzetno čvrst materijal je bio čarobni štapić koji je maštanje o svemirskom liftu uspio da pretvori u realnost.

Jedna kabina ovog lifta će biti pričvršćena za ovu karbonsku šipku i nalaziti će se na udaljenosti od 96 000 km, što je četvrtina udaljenosti Zemlje od Mjeseca, prenose naučni portali.

Tačka na Zemlji na kojoj će se ulaziti u lift se naziva „Earth portˮ. Glavni dio, tj. kabina lifta se naziva „GEO Stationˮ i biće na visini od 36 000 km. Na visini od 3 900 km se nalazi tačka koja trpi istu gravitacionu silu kao i bilo koja tačka na površini Marsa. Na visini od 8 900 km se nalazi tačka koja trpi istu gravitacionu silu kao i bilo koja tačka na površini Mjeseca. Na visini od 23 750 km će se nalaziti tačka koja se naziva „LEO Gateˮ. Ova tačka će služiti kao stanica za puštanje u pogon vještačkih satelita u orbitavanje oko Zemlje na visinu od 300 km.

Sistemi za snabdijevanje lifta električnom energijom (SSPS – space solar power sistem) će biti smiješteni oko GEO Station ili oko kabine lifta.

Na visini od 57 000 km će se nalazit Vrata Marsa (Mars Gate) koja će služiti za slanje vještačkih satelita u orbite oko Marsa ili na Jupiter ili čak u praćenje nekih asteroida.

Lift će biti izgrađen u nekoliko faza. Dio materijala koji će biti potreban za njegovu izgradnju je lansiran raketama u orbitu oko Zemlje na visinu od 300 km. Rakete će krećući se oko Zemlje imati zadatak da iskoriste električni pogon i da se iz LEO (Low Earth Orbit) tačke, prebaci na visinu GEO Station tačke 36 000 km. Na toj visini će se kretati istom brzinom kojom se Zemlja rotira.

Kad raketa dođe do zadane tačke na GEO putanji, počeće izvlačenje karbonskog kabla iz te tačke prema Zemlji, a i prema svemiru. Na oba kraja kabla će se nalaziti kontrolori, tj. stabilizatori brzine i visine. Posle 8 mjeseci od lansiranja rakete kabal će doći do Zemljine površine, a svemirska raketa sa druge strane kabla će uključiti druge instrumente koji će pratiti težinu tereta koji će se prenositi liftom.

Nakon tog, uz karbonski kabal će se pokrenuti penjalice koje će ga armirati i ojačati i onda će se pridružiti Counter weight-u na vrhu. Nakon što kabal bude ojačan još oko 500 puta, tad će se tek početi testirati na prenos tereta, pa zatim ljudi. Svaka od penjalica koja će vršiti armiranje kabla ima težinu od 100 tona.

Instrumenti za praćenje Marsovih i Mjesečevih gravitacionih centara će biti postavljani nakon što kabal bude armiran.

Earth port ili početna tačka lifta će biti postavljena u dva sektora. Jedan na obali, a drugi van obale. Obalni sektor će obuhvatati:

  • centar za posjetioce,
  • aerodrom i luku,
  • područje za stanovnike i
  • objekat za praćenje ili svemirski institut.

Morski sektor će biti povezan sa obalnim podvodnim kanalom. U ovom sektoru su glavni elementi lifta konstrusani. Dakle, u ovom sektoru će se nalaziti:

  • centar za dolazak i polazak penjalica,
  • centri za popravke,
  • uslužna luka,
  • centri za istraživanja i
  • kabine za radnike.

Ovaj sektor će biti konstruisan na izuzetno čvrstoj konstrukciji ispod morskog nivoa koja će imati prečnik od 400 m.

space-elevator

O grandioznosti ovog projekta govori činjenica da će svaki dio ovog lifta predstavljati jedan mali podsistem koji će biti izdijeljen na svoje sektore i podsektore. Svaki dio tih manjih sistema će imati zadatak da širi svoje jedinice i da uvijek ima rezervnih elemenata u slučaju nekih anomalija. Zanimljivo je istaći da će unutrašnjost svakog sektora lifta, bez obzira na kojoj se visini on nalazio biti ispunjen vazduhom koji je gotovo isti kao vazduh na Zemlji, ali ipak će ljudsko tijelo lebdjeti jer nema gravitacije.

Pored brojnih problema koji su odmah na startu dočekali naučnike i konstruktore, oni se nadaju da će do 2050. godine imati postavljenu GEO Station tačku, koja je i glavni cilj ovog poduhvata.

Pripremio: Marko Drašković

Izvori:
www.obayashi.co.jp
www.phys.org
www.cnet.com
www.firstpost.com
www.abc.net.au

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here