SHARE

Nanga Parbat, je planina u Pakistanu, u lancu Himalaja. Jedna od ukupno četrnaest planina viših od 8 000 metara, i sa 8 126 metara nadmorske visine, deveta najviša planina na svijetu. Poznata je takođe i kao “planina ubica”, smatra se trećom najsmrtonosnijom planinom za alpinističke uspone nakon Anapurne i K2. Iako se danas u odnosu na polovinu 20. vijeka broj penjačkih nesreća znatno smanjio, još uvijek se radi o izvanredno teškom usponu. Nanga Parbat je ogroman i impresivan vrh koji dominira nad okolnim krajevima.

Planina, čiji se naziv sa jezika Urdu prevodi kao “Gola planina”, nanga od sanskrtske riječi nagna (nagna), “gol” i parbat sa sanskrtskog parbata (parvata), “planina, stijena”, nalazi se na krajnjem zapadu Himalaja, kao najzapadniji vrh iznad 8 000 metara visine, južno od rijeke Ind u pakistanskim sjevernim područjima. Oko 150 kilometara sjeveroistočno nalazi se lanac Karakorum (planinski vijenac) sa drugim najvišim planinskim vrhom svijeta K2.

Nanga Parbat karakteriše izuzetno vertikalan reljef u svim smjerovima. Južna strana, zid Rupal, smatra se najvišom planinskom liticom na svijetu, koja se uzdiže 4 600 m nad svojim dnom. Na sjeveru, nešto blaži obronku zida Rakiot uspinju se 7 000 m od rijeke Ind do vrha u samo 27 km vodoravne udaljenosti, kao jedan od 10 najvećih uspona uopšte. Planina je postavljena duž dugačkog grebena, koji čini luk sa udubljenjem usmjerenim na sjever. Luk započinje na sjeveroistoku, sa grebenom Čongra, koja se uzdiže na Čongra Pik i sporedne vrhove, centralni Čongra Pik i južni Čongra Pik, nakon čega se pruža prvo usmjeren jugozapadno, te na zapad, prateći glavni vrh. Greben se dalje nastavlja prema zapadu, potom u smijeru zapad – sjeverozapad, sjeverno od grebena Mazeno, sa postepenim opadanjem. Greben Mazeno smatra se najdužim grebenom na svijetu, te uspon tim putem još nije postignut. Od vrha planine prema sjeveru razdvaja se sporedni greben, koji potom naglo zaokreće prema zapadu i dotiče vrh Galano, odakle opada u smijeru zapada duž grebena Galano. Od vrha Galano odvaja se sporedni greben Jalipur, koji opada prema sjeveru.

Nanga_Parbat_From_KKH

Pokušaji osvajanja Nanga Parbata započeli su vrlo rano. Već 1895. godine Albert Mumery je predvodio ekspediciju koja je dostigla 7 000 m na litici Diamir, ali potom je zajedno sa dvojicom Gurka poginuo pri usponu na Rakiot. Godine 1930. nižu se njemačke ekspedicije: Prvu je 1932. godine predvodio Vili Merkl. Sledeća 1934. godine završila se tragično sa pogibijom tri alpinista i šest Šerpa. Slična sudbina pratila je i ekspediciju 1937. godine predvođenu Karlom Vjenom, kada je lavina zatrpala logor IV zajedno sa sedam alpinista i devet Šerpa. Ekspediciju 1938. godine spriječilo je loše vrijeme.

Nanga Parbat je prvi osvojio austrijski alpinist Herman Bul 3. jula 1953. godine kao član austrijsko – njemačke ekspedicije koju je predvodio Karl Marija Herligkofer, po litici Rakiot na sjeveroistoku. Uspon na vrh bio je vrlo težak: Bul je nastavio sam nakon što su ostali penjači odustali, te je na vrh stigao u 17:00 po lokalnom vremenu jer je uspon bio teži i duži od očekivanog. Silazak je bio takođe usporen nakon gubitka svjetlosti, zato je zbog mraka bio prisiljen prenoćiti u stojećem položaju na uskoj izbočini. Vratio se u logor idućeg dana u 19:00, 40 sati nakon polaska. Bul je bio prvi alpinista koji je ostvario samostalni uspon na vrh iznad 8 000 metara i bez kiseonika.

Pripremio: Eldin Brđanin

Literatura:
Solarić M, Solarić N. (2010):  Himalaja i pregled određivanja visina Mt. Everesta, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
www.himalaya-info.org
www.broadpeak.org
www.everestnews.com
www.thoughtco.com

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here