SHARE

Proces fizičkog ili mehaničkog raspadanja stijena se vrši samim drobljenjem stijenske mase, gdje imamo situaciju da izostaju hemijski procesi. Mehaničko razoravanje uslovljeno je klimatskim determinantama, tako da klimatske karakteristike mjesta u kojem se ovaj proces odvija predstavljaju osnovni agens. Iako mehaničko raspadanje stijena u prirodi postoji kao poseban proces, ne može se poreći činjenica da mehaničko raspadanje predstavlja uvertiru znatno složenijem hemijskom raspadanju stijena. Direktno ili indirektno djelovanje klimatskih parametara se može manifestovati na četiri načina:

  • Temperaturno razoravanje
  • Mrazno razoravanje
  • Erozija uslovljena kristalizacijom soli
  • Oraganogeno razoravanje

Temperaturno razoravanje stijena se dešava u oblastima u kojima su velika kolebanja između dnevne i noćne temperature vazduha. Ova kolebanja su naročito velika u pustinjama. Tokom dana dolazi do jakog zagrijavanja stijena i hlađenja tokom noći. Zavisno od geološkog sastava podloge ove amplitude mogu da budu različite, npr. crni bazalti se tokom dana mogu zagrijati i do 100°C. Može se veoma lako primjetiti da neke stijene imaju izmjenjenu boju na površini, što znači da su trošne i veoma podložne raspadanju. U našim geografskim širinama razlika između dnevnih i noćnih temperatura vazduha se kreće oko 40°C.

OLYMPUS DIGITAL CAMERADonju granicu temperaturnog raspadanja predstavlja dubina do koje se kreće godišnje kolebanje temperature u tlu, a to je do oko 15 m. Ispod ove dubine se nalazi neutralni sloj u kojem je temperatura stalna, a njegova dubina se povećava od ekvatora ka polovima. Dnevne varijacije temperature se kreću do dubine od oko 50 cm.

Karakterističan način raspadanja stijena pod uticajem temperaturnih kolebanja je deskvamacija ili ljušturasto razoravanje. Prema zapažanjima Jovana Cvijića na stijenama se formiraju plitke pukotine koje su upravne na površinu same stijene. Duž tih pukotina stijene se drobe u poliedre i ljušte se kao da su npr. glavica kupusa.

Intenzitet temperaturne erozije stijena direktno zavisi od koeficijenta širenja stijena, a koeficijent širenja stijena je uslovljen heterogenošću ili homogenošću sastava same stijene. Naime, kod stijena heterogenog sastava je neravnomjerno zagrijavanje, što dalje izaziva veliko prenaprezanje stijene i njeno brže razoravanje. Dok sa druge strane, kod stijena homogenog sastava je zagrijavanje i hlađenje ravnomjernije.

Grand_valley-sand_stone_rocksNajbitniji faktori temperaturnog raspadanja stijena su insolacija i radijacija. Intenzitet insolacije zavisi od upadnog ugla Sunčevih zraka i od trajanja zagrijavanja, dakle zagrijavanje je sve slabije ukoliko Sunčevi zraci padaju pod manjim uglom. Drugim riječima, ista količina energije će više zagrijati manju, a slabije veću površinu.

Mrazno razoravanje se izdvaja kao najjači faktor fizičkog raspadanja stijena, koji se javlja kao posljedica smrzavanja vode u stijenskim pukotinama. Najidealniji uslovi za raspadanje stijena pod dejstvom mraza postoje u planinskim predjelima kao i u polarnim oblastima. Intenzivno mrazno razoravanje se javlja i u srednjim geografskim širinama, gdje se u proljeće i u jesen javlja naizmjenično zamrzavanje i kravljenje vode u stijenskim pukotinama. Pri zamrzavanju voda prelazi u led čija se zapremina povećava od 9 do 11% i što je niža temperatura to on pravi veći pritisak na zidove stijene. Maksimalna vrijednost tog pritiska je 2 100 atmosfera na temperaturi od ­22°C. Mehanizam mraznog razoravanja funkcioniše tako što tokom noći led proširi i produbi pukotine, a tokom dana sočnica (voda otopljenog leda) prodire u pukotine koje su prethodne noći produbljene.

dscf5054

Bitna karika mraznog razoravanja je poroznost stijena. Kod kompaktnih i masivnih stijena, sa rijetkim pukotinama ovaj proces se znatno teže odvija nego li kod stijena koje su porozne i jako ispucale. Kod poroznih stijena voda lako prodire u unutrašnjost stijenske mase mada i kod poroznih i jako ispucalih stijena je ovaj proces znatno jači na površini, a opada idući u dubinu.

Kristalizacija soli u pukotinama stijena se javlja u oblastima gdje je temperatura vazduha visoka, a vlažnost mala. U sušnim periodama godine voda isparava iz samih stijena napuštajući kapilarne pukotine. Ona se isparavanjem kreće naviše, a soli koje se u njoj nalaze počinju da kristališu i dolazi do stvaranja pritiska i do 40 kg/cm². Pod uticajem kristalizacije natrijum sulfida (Na₂SO₄) najveći intenzitet razoravanja imaju krečnjaci i pješčari, a najmanji magmatske stijene.

Organogeno razoravanje stijena nastaje kao posljedica rasta korijenovog sistema biljaka. Iako djeluje neshvatljivo, korijenov sistem vremenom može da razori i usitni stijene koje imaju veoma veliki stepen kompaktnosti. Sa druge strane, isto tako može i da ,,armira“ i poveže pojedine stijenske blokove.

small-streams-of-water-running-down-the-rocks-overgrown-with-moss-in-the-forest-in-the-carpathian-mountains_et0wgew9x__F0000

Ukoliko je stijenska masa na koju djeluje korijenov sistem horizontalna, onda će razoreni materijal ostati na mjestu stvaranja u vidu drobine, pjeska i prašine. Takav materijal koji je nastao na mjestu postanka (,,in situ“), se naziva eluvijum. U tom smislu se kretani razdrobljeni stijenski materijal naziva deluvijum ili koluvijum. On pri kretanju niz planinsku padinu odadire i struže stijenovitu podlogu preko koje se kreće i vrši koraziju.

Pripremio: Marko Drašković

Literatura:
Petrović, P. Manojlović (2003): Geomorfologija; Univerzitet u Beogradu, Geografski fakultet, Beograd
V. Petković, P. S. Nikolić (1981): Osnovi geologije­ Geologija l; Naučna knjiga, Beograd

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here