SHARE

Plitvice-Lakes-National-Park-CroatiaKao područje posebne prirodne ljepote Plitvička jezera su 1949. godine proglašena Nacionalnim parkom, iako je akademik Ivo Pevalek upozoravao na važnost njihove zaštite još od 1926. godine. Granice parka odredilo je tadašnje Ministarstvo šumarstva SR Hrvatske. Godine 1951. zaštićena površina je obuhvatala prostor od 19.172 ha. U parku je živjelo 260 domaćinstava sa 1.110 stanovnika. Plitvička jezera najstariji je i najpoznatiji nacionalni park u Hrvatskoj čija je jedinstvenost prepoznata i na svjetskom nivou uvrštavanjem na UNESCO-ov Popis svjetske kulturne i prirodne baštine 1979. godine. Godine 1997. područje  Nacionalnog parka prošireno je i od tada zauzima površinu nešto manju od 300 km2. Park pripada Opštini Korenica, a manjim dijelom opštinama Otočac, Ogulin i Slunj.

28125448_358242527919040_1754570861_o

Estetska vrijednost i doživljaj raskošne ljepote Nacionalnog parka Plitvička jezera su jedinstvena prirodna atrakcija. Područje ovog nacionalnog parka nalazi se u zapadnom dijelu Hrvatske. Sam park je na raskrsnici dva regionalna puta, pa je odlično povezan sa svim putnim pravcima.

Geologiju Nacionalnog parka čine stijene mezozojske starosti. U vrijeme mezozoika ovi su krajevi bili prekriveni okeanom Tetisom, na čijem se dnu taložio fini karbonatni talog biogenog porijekla. U tim slojevima i danas su očuvani fosili mikroskopskih algi, ljuštara školjki, puževa i drugih morskih organizama. Sa ovih prostora Plitvice-Lakes-National-Park-walking-trip-001more se povuklo prije 70 miliona godina, ostavljajući za sobom nataloženi krečnjački talog debljine 4.000 m. Nakon povlačenja mora tektonika je poremetila prvobitni horizontalni položaj mezozojskih morskih naslaga. Poslije nekoliko nabiranja i rasjedanja nastaju brda, a u stijenama se miješaju mjesta krednih dolomita i čistog krečnjaka. Planine se pružaju dinarskim pravcem sjeverozapad-jugoistok, što je i uslovilo glavni rasjedni smjer na području parka. Stijene su karbonatnog, krečnjačkog i dolomitnog sastava. Atmosferska voda ih razara i nagriza, zbog čega nastaje kraški reljef sa karakterističnim oblicima. Kroz napukle vodopropustljive stijene atmosferska voda ulazi u kraško podzemlje, kreće se pukotinskim sistemom i stvara podzemne vodene tokove.

Nasuprot krasu, kao oaza, javlja se dio koji obiluje površinskim vodama i veoma odudara od slike ostalog područja Parka. Taj pojas ograničavaju dva glavna uzdužna rasjeda. Vodonepropustljivi slojevi (glina, lapor) su tektonikom dospjeli na površinu terena pa se na tim područjima atmosferska voda akumulira stvarajući Plitvička jezera.

6054410_orig

Iznad nepropusnih slojeva, na jugozapadu, nalaze se slojevi bolje propusne moći. Ovdje se sakuplja atmosferska voda sa velikih površina i ispod stijena obrazuje podzemne akumulacije. Kada dođe do većeg nivoa podzemnih voda, nepropusna podina ih potiska pa voda izlazi na površinu u vidu snažnih kraških vrela i izvora koji otiču gradeći rijeke. Najznačajnije su Crna i Bijela Rijeka. One su zajedničkog ušća i obrazuju jezera. Izlazeći iz dolina potoci se sastaju u središnjem predjelu vododrživog pojasa gdje se nalazi najviše jezero ovog Parka – Prošća.  Mir ovog ambijenta prekida šum slapova vode koja se ruši preko bezbroj kaskada, upada u jezerca, opet u veća jezera i sve tako do najjužnijeg, najvećeg i najdubljeg jezera ovog Parka – Kozjaka. Na izlazu iz ovog jezera vode nastavljaju svoj tok u promijenjenom ambijentu, probijajući se dnom dubokog kanjona strmih strana. Kaskade i slapovi pregrađuju kraće i duže sektore vode sve do mjesta gdje se završava niz jezera. Tu se sa ogromne visine voda potoka sliva u kanjon rijeke Korane. Konfiguracija kanjona je slična, i dalje se javljaju slapovi koji manje ili više ujezeruju vodu, a samo korito je duboko usječeno u krečnjački blok.

Ngu-Ho-in-Bach-Ma-National-ParkPlitvička jezera se stvaraju i danas. Visinski rast krečnjačkog sloja na barijerama višestruko je veći nego taloženje na dnu, pa tako nema bojazni da bi jezera mogla doživjeti sudbinu mnogih i da budu zatrpana. Ona se prostiru od 636 mnv do 438 mnv i poređana su u stepenastom nizu na visinskom rasponu od samo 156 m. Najniža kota Nacionalnog parka je 417 mnv. Jezera dijelimo na grupu Gornjih i Donjih jezera. Od Gornjih je, prvo i najveće, Prošćansko. Ima površinu od 68 ha i dubinu do 37 m. Grupi Donjih jezera pripadaju Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića brod, koje je poslednje i iz kog se voda sliva ka Sastavcima i spajanjem sa potokom Plitvice grade rijeku Koranu. Slap je visok 76 m i predstavlja pravu atrakciju.

U Parku prevladava prelazni tip klime između primorske i kopnene. Iako raznolikost reljefa uslovljava različite mikroklimatske prilike na području Parka, zajedno su obilježje klime ugodna i sunčana ljeta i relativno duge, oštre i snijegom bogate zime. Proljeće počinje kasno, hladno je i kišovito, a ljeti je prosječna podnevna temperatura vazduha 24°C, dok najviša ne prelazi 36°C ni u najtoplijim danima. Jesen je relativno kratka i već u novembru prelazi u zimu. Najhladniji mjesec je obično januar (-3°C). Zimi se padavine luče u vidu snijega, rijetko u kiše. Kiše ima najviše u novembru (prosječno oko 200 mm), a najmanje u februaru (80 mm). Prosječna godišnja količina padavina je 1550 mm. Vjetar je zimi i u proljeće pretežno sjeveroistočnog smjera, dok je ljeti vjetar slab, osim kišnim danima, a smjer mu je najčešće jugozapadni.

plitviceŠumska vegetacija prekriva oko 75% Parka, površine koje su nastale antropogenim uticajem (npr. različiti travnjaci, obradive i napuštene površine i naselja) zauzimaju 23,60%, a vodene površine 0,74%.  Sjeveroistočni dio parka je pod lisnatim šumama bukve, a sjeverozapadni, jugozapadni i jugoistočni dio pod mješovitim šumama bukve i jele. U šumama Parka preovladavaju bukva, jela, smreka i bor, dok su manje zastupljeni kitnjak, grab, javor, ruj, vrba itd.

U ovakvim vegetacijskim i hidrografskim uslovima obitava veliki broj životinjskih vrsta: srna, lisica, jazavac, medvjed, vuk, vidra. Od 126 vrsta ptica ovdje se stalno gnijezdi 70 vrsta od kojih su značajnije: jastreb, sova, tetrijeb, čvorak, kukavica, kos, vodomar, patka, vodenkos, ronac, čaplja  itd.

Životinjski svijet sitnih kičmenjaka je na području Parka izrazito raznolik. Uz tipične šumske, livadne i močvarne vrste srednje Europe, tu dolaze vrste koje su karakteristične za Alpe i zapadne Dinaride – veliki alpski vodenjak (Triturus carnifex), crni daždevnjak (Salamandra atra), poskok (Vipera ammodytes) i istočnoalpski glodar (Microtus liechtensteini), te na nešto širem kraško planinskom području – planinska krtica (Sorex alpinus), planinski glodar (Chionomys nivalis), gorski slijepi miš (Plecotus macrobullaris), dugonogi šišmiš (Myotis capaccinii) i južni slijepi miš (Rhinolophus euryale).

maxresdefault

Od velikih sisara u Parku su zastupljeni smeđi medvjed (Ursus arctos), ris (Lynx lynx), divlja mačka (Felis sylvestris) i vuk (Canis lupus), ugrožene (na IUCN-ovom crvenom popisu) i zakonom zaštićene vrste.

Pripremila: Pava Savićević

Literatura:
Kićović D., Jakšić N. (2012): Osnove zaštite i unapređenja životne sredine
Nacionalni Park Plitvička jezera, plan upravljanja (2007)
www.np-plitvicka-jezera.hr/multimedija/brosure/

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here