SHARE

1Još od prvih lekcija geografije u osnovnoj školi imala sam ogromnu želju da obiđem jedan  jedinstveni spomenik prirode u jugo-zapadnoj Srbiji. Taj nadasve autentičan spomenik prirode i dan danas intigira i zadivljuje svojom ljepotom i postojanosčću kroz vijekove. Naravno, prepoznaje se da govorim o Đavoljoj Varoši. U novembru mjesecu bila sam na proputovanju po Srbiji i znala sam da kad sam već u južnoj Srbiji da takvu priliku ne smijem propustititi te se moja želja napokon i ostvarila. Posle višečasovne vožnje od Niša, preko Prokuplja i Kuršumlije, stigla sam nadomak Kosova i Metohije. Zatim sam neposredno prije granice prateći putokaze kroz uske i uglavnom puste varošice stigla do Đavolje Varoši. Dodatna informacija za one hrabrije i spremnije je da je sem puta koji sam prethodno pomenula, do Đavolje Varoši moguće doći i pješice iz Prolom Banje  takozvanom “Stazom zdravlja”, preko Prolomske planine, u dužini od 11 km, za dva i po sata veoma napornog hoda. Ukoliko se nađe dovoljno vremena svakako preporučujem da se treba oprobati i usput odmoriti u jednoj od naljepših banja u Srbiji – Prolom Banji, o kojoj će detaljnije biti riječi u nekom od narednih tekstova. Pošto je već bilo tri sata popodne, po dolasku u Đavolju Varoš sem starije žene koja je prodavala suvenire i jednog drvosječe, ovaj predio je bio sasvim pust. U razgovoru sa gostoljubljivom ženom saznala sam da je tokom zime radno vrijeme parka prirode kraće nego inače (do 2 sata popodne) i nakon toga ulaz je besplatan, a vrata otvorena svim znatiželjnim posjetiocima ovog predivnog mjesta. Moja avantura do vidikovca Đavolje Varoši od nekih 900 m pješice mogla je da počne. Prolazeći  kroz taj predivan krajolik put do vrha brzo prođe i ne pada teško. Sam ulaz u ovaj spomenik prirode sastoji se od oko 200 zemljanih figura, dva izvora veoma kisele vode, a sam krajolik ovog mjesta izgleda pomalo mistično, na momente toliko jezivo mirno pitomo i ušuškano da sam nekoliko puta pomislila kako je samo ime varošice savršeno i opisuje. Naravno sve to skupa čini doživljaj još uzbudljivijim i unikatnim. Do samog vidikovca se prolazi kroz ogromnu šumu, punu raznih skulptura koje se savršeno uklapaju u ovaj krajolik.

5

Ono što posebno je primamljivo kod Đavolje Varoši su svakako brojne legende koje se vezuju za ovaj prostor. Jedna od legendi kaže da su figure ustvari okamenjeni đavoli koje su ljudi nosili na leđima, a sami đavoli su sinonim za zlo i nevolju koju su ljudi 7dugo trpjeli. U sklopu kompleksa nalazi se crkva Sv. Petke, gdje su ljudi navodno prenoćili i time se otarasili đavola koji su ostali okamenjeni. Sv. Petka pomaže bolesnima, pa postoji priča da oni koji posjete ovo mjesto treba maramicom da dodirnu bolno mjesto i zamisle želju, a zatim tu maramicu vežu za stub i tako će sve muke i problemi proći. Maramice stoje na ovom mjestu 7 dana, zatim se zakopaju u zemlju i vječni bol ostaje zauvijek zakopan. Druga legenda govori o tome da je đavolu smetalo to što ljudi ove varoši imaju dobre rodbinske odnose i što je vladalo dobro i mir. On je spremio đavolju vodu da bi zaboravili na svoju rodbinu i da se između sebe vjenčavaju. Međutim, vila koja i danas navodno drži ovaj kraj pod svojom zaštitom, pokušala je da spriječi vjenčanja. Molila se Bogu, a Bog je uslišio njenu želju i poslao jak, hladan vjetar koji je zaledio svatove i pretvorio ih u 202 okamenjene figure, visine od 2 do 15 m.

10Ove figure se iznova stvaraju. Pod udarom pluvijalne erozije dolazi do rastvaranja rastresite podloge i jedino što ostane je dno figure iz koje se nanovo stvara nova figura. Tokom hladnih noći, mještani često znaju da kažu da vjetar koji huče između figura je jak i ponekad sve to izgleda zastrašujuće, što negdje dokazuje brojne legende koje se vezuju za ovo mistično mjesto.

Dva su izvora mineralne vode koja upotpunjuju ovo mjesto. To su “Crveno vrelo” i “Đavolja voda”. Sadržaj pojedinih hemijskih elemenata, poput natrijuma, sumpora, gvožđa, aluminijuma je veoma visok u odnosu na vodu koja je za piće. Međutim, mnogo interesantije je drugo, Crveno vrelo, koje ostavlja crvenu vodu, pa dok sam prolazila pored ovog terena, mislila sam da je ustvari krv. Zbog velike količine gvožđa koju u sebi sadrži ovo vrelo, stvara crvenu terasu oblika lepeze i zaista je interesantan prizor. Uz ova dva izvora ne treba zaboraviti rudnik, iako još uvijek neistražen. U brošuri koju smo našli, spominje se car Uroš koji je još tokom srednjeg vijeka ovdje doveo pleme Sasi, jer ovo je područje jako bogato rudom, pa se sam lokalitet nalazi na planini Rudan. Međutim, samo je jedan dio istražen, dok se smatra da postoji još 800 m neistraženog prostora. Tokom 2007. godine, kada je jedna švajcarska turistička agencija pokrenula izbor za 7 najljepših spomenika prirode u svijetu, Đavolja Varoš se našla među prvim mjestima kao pravi fenomen prirode. Odluka o tome biće donjeta u julu 2018. godine. Ovaj geomorfološki fenomen je jedinstven u našoj zemlji i vrlo rijedak u svijetu. U Evropi ovakvih spomenika prirode ima u okolini Alpa i u Americi postoji tzv. “Bašta Bogova”. Međutim, u Đavoljoj Varoši figure su mnogo postojanije i viših dimenzija. Lokalitet „Đavolja Varoš“ je stavljen pod zaštitu države još 1959. godine, a 1995. godine je Uredbom Vlade Republike Srbije proglašen za prirodno dobro od izuzetnog značaja i stavljen u prvu kategoriju zaštite – spomenik prirode. Ukupno je zaštićeno 67 ha površine, a na razmatranju je još 1 014 ha zaštite.

9

Prostor jako čudnih zemljanih figura, mineralih izvora, Saskog rudnik i mnogobrojne skulpture nijednog posjetioca ovog objekta neće ostaviti ravnodušnim, kao što nije ni mene. Osjećaj kad se dođe do samog vidikovca, sloboda i mir koji ovaj prostor pruža, nepregledna ljepota i povjetarac čini ovo mjesto zaista jednim od najinteresantnijih koje sam posjetila, a nadam se da ću tu priliku opet imati jednog dana kad me put nanese u ovaj dio Srbije.

11

Pripremila: Anita Petrović

Literatura
www.djavoljavaros.com

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here