Vulkanizam predstavlja jedan od najznačajnijih geoloških procesa u stvaranju i razvitku Zemljine kore. Nijedna oblast na Zemlji, bila to kontinent, okeanski basen, planinski sistem ili platforma, nije stvorena bez učešća vulkanizma.
Vulkani predstavljaju pojave na površini Zemlje u vidu otvora kroz koji iz unutrašnjosti Zemlje stalno ili povremeno izbijaju vreli gasovi, lava i komadi odlomljenih stijena. Pod nazivom vulkan podrazumijeva se i oblik u reljefu izgrađen od vulkanskih stijena i stvoren efuzivnim procesima.
Vulkani predstavljaju veoma značajne prirodne nepogode. Kako kroz prošlost, tako i u sadašnjosti poznate su mnoge katastrofe izazvane aktivnošću vulkana, kao što su katastrofe rimskih gradova Pompeje i Herkulanuma, Santorina, Karakataua, San Helensa, a arheolozi vezuju za ovu nepogodu i propast kritske i mikenske civilizacije.
Kada magma dospije na površinu Zemlje ona postaje lava. Ona se tada hladi, kristališe i formiraju se vulkanske stijene. Česta struktura magmatskih stijena je porfirska, čiji proces kristalizacije teče kroz dvije faze. Prva faza se odvija ispod površine Zemlje, kada se formiraju veći i pravilniji kristali. U drugoj fazi, koja se odvija kada lava dospije na površinu Zemlje, lava kristališe brzo formirajući manje kristale. Iz ovoga slijedi da veći kristali koji su nastali ranije takoreći „plivaju“ u finozrnom ostatku stijene.
Vulkani mogu biti u mirovanju nekoliko stotina godina, takođe se mogu pojaviti na mjestu gdje ih nikada nije bilo. Erupcija može trajati od nekoliko sati do nekoliko mjeseci, kada je smjenjuje novi period mirovanja. Po stepenu viskoznosti izdvaja se najtečnija lava paheohoe, srednje tečna aa, zatim najmanje tečna blatna lava. Kada užarena i rastopljena lava izađe na površinu, sa padom pritiska dolazi do očvršćavanja i izdvajanja gasova iz nje. Lava otiče niz padine vulkanske kupe, najčešće u vidu lavičnih jezika. Stijene bivaju izbačene iz vulkanskog kratera (vulkanske bombe), gasovi koji izlaze pod velikim pritiskom, nerijetko u vidu eksplozije, nose sa sobom veoma sitne čestice vulkanskog pepela, koje mogu dospjeti na velike daljine.
Kako je već navedeno, kod vulkana se smjenjuju periodi mirovanja i erupcije. Na osnovu ovoga dijelimo ih na aktivne i ugašene. Kada se vulkan ugasi i kada je u fazi mirovanja dolazi do prestanka izgradnje vulkanskog reljefa, kada ga smjenjuje period erozije i izmjene tj. modifikacije vulkanskog reljefa.
Vulkani i vulkanska aktivnost imaju značajan uticaj na klimu svih područja Zemlje. Ukoliko dođe do veće erupcije sa ogromnom količinom ispuštenih gasova, pepela, i sitnih čestica koje se zadržavaju u atmosferi dugo godina zbog učešća vjetra u cjelokupnom procesu, dolazi do smanjenja Sunčevog zračenja koje prodire u atmosferu.
Pripremila: Pava Savićević
Literatura:
Lješević M. (2012): Strukturna geomorfologija, Univerzitet Crne Gore, Geografski institut, Filozofski fakultet, Nikšić.
Petrović D., Manojlović P. (2003): Geomorfologija, Geografski fakultet Beograd.
Plummer C., Charlson D., Hammersley L.: Physical Geology
www.geology.com
