SHARE

Dolinu Morače pokrivaju pretežno srednje duboka i duboka zemljišta. Tipološki su ona raznovrstna, jer aluvijalna i druga zemljišta smjenjuju drugi tipovi. Planinskoj oblasti preovlađuju slabo razvijena zemljišta, isprekidanog kontinuiteta, a zato dosta različita zavisno, opet, od podloge, nadmorske visine i od nje zavisne klime. Raznovrstan pedološki pokrivač Crne Gore, a samim tim i doline Morače, je rezultat djelovanja prirodnih pedoloških faktora i pedogenetskih procesa. Od prirodnih faktora najveći značaj u obrazovanju zemljišta imali su i sada imaju reljef, ekološka građa, klima i biljni pokrivač.

Reljef je na ovom području jako dinamičan i raznovrsno izražen, pa se pojavljuje kao dominantan činilac postanka plitkih i skeletodinih zemljišta u brdskom i planinskom području. Isto tako u riječnim dolinama reljef je uslovio stvaranje dubokih, najčešće rastresitih sedimenata, uglavnom, kvartarne i neogene starosti na kojima su se obrazovala zemljišta različite dubine i genetske razvijenosti.

Klima u planinskom dijelu doline Morače utiče preko vlažne i hladne komponente, izražene tokom većeg dijela godine. Reljef naročito svojom ekspozicijom i biljnim pokrivačem djelimično modifikuje uticaj klime i sprečava da ona utiče u punoj mjeri na obrazovanje zemljišta. U riječnoj dolini važan činilac u obrazovanju nekih tipova zemljišta je voda, koja na najnižim terenima, a naročito u depresijama stagnira kao podzemna ili ”gornja” podzemna voda, a tekuća ili poplavna duž vodotoka i jezera.

U postanku svakog tipa zemljišta značajnu ulogu igra i biljni pokrivač. Međutim, udio vegetacije na različitim terenima je različito ispoljen, a često se odvija u sklopu i u zavisnosti od drugih činilaca.

Koluvijalna zemljišta, obrazuju se spiranjem supstrata ili zemljišnog sloja sa viših strmih terena i odlaganjem takvog materijala u vidu nanosa u podnožju planina, gdje se vrši njegova postepena sedimentacija i stabilizacija.

Vodeni tokovi tankog sloja obično nastaju od kiša ili topljenjem snijega, a materijal koji oni pokreću može biti raznovrstan po sastavu, krupnoći itd. Kao rezultat ovih procesa u podnožju planina mogu se stvoriti duboki slojevi deluvijalnog ili koluvijalnog nanosa.

Na mnogim mjestima osobito uskim riječnim dolinama (Morača, Mrtvica), koluvijum i aluvijum se međusobno smjenjuju ili miješaju pa je nemoguće odvojiti jedne od drugih.

Uslovi za nastanak koluvijanih nanosa su povoljni, u brdsko planinskom rodručju koji izgrađuju vodonepropusne silikatne stijene i sedimenti.

Rendzina kao tip zemljišta se obrazuje na rastrošenim karbonatnim supstratima od kojih su na području sliva gornjeg toka rijeke Morače najviše zastupljeni morenski i fluvioglacijalni nanosi, zatim trošine ili drobine dolomita i krečnjaka, koje se pojavljuju u vidu osulina, sipara, boginjastog i saharoidnog krša. Morenski i glaciofluvijalni nanosi su nastali u doba glacijacije visokih planina i u postglacijalnom periodu prilikom otapanja lednika. Morenski nanosi i rendzine rasprostranjene su na relativno velikim površinama po padinama i površinama Žijova, Prekornice i Maganika, a glaciofluvijalni nanosi u dolini Morače i njenih pritoka.

Materijal morenskih nanosa je slabo sortiran, kako po dubini, tako i prostorno, ali je reljef pretežno talasastog izgleda i sa blažim formama u odnosu na teren krša. Glaciofluvijalni nanosi su taloženi na riječnim terasama izgrađeni upravo od nanosa šljunka, pijeska i konglomerata.

Kvartarne i savremene krečnjačke drobine su brojne, a pojavljuju se na manjoj površini u vidu sipara, točila, osulina i sl. Njih najčešće srećemo u kanjonskim dolinama, ispod rasjeda i litica stijena, kao i ispod strmih krečnjačkih odsjeka, vrhova planina i duž strmih krečnjačkih strana i grebena.

Eutrično smeđe zemljište na aluvijalnom i koluvijalnom nanosu.

Šljunak i pijesak su često sa proslojcima gline ili zemljolikog materijala i uglavnom glaciofluvijalnog porijekla. Sa planina lednicima i ledničkim potocima, a kasnije fluvijalnom erozijom na terene gornje Morače i njenih pritoka istaloženi su veoma moćni nanosi raznorodnog materijala, različitog porijekla, veličine i oblika. U dolinama ovih vodotoka od šljunka i pijeska su izgrađene stare riječne terase.

Šljunak i pijesak u dolinama nekih rijeka je često cementovan u konglomeratu ili ploče konglomerata između kojih su tanji ili deblji slojevi šljunka, pijeska ili zemljolikih tvorevina. Ove konglomeratne ploče osobito su razvijene na obalama Morače i njenih pritoka. Konglomerat u vidu ploča i proslojaka poznat je pod narodnim nazivom „pećina” ili ,,rapa“.

Smeđe kisjelo zemljište (distrični kambisol na flišu). Gornje kredni fliš u geološkoj literaturi poznat kao durmitorski fliš, ima najveće rasprostranjenje u centralnom visokoplaninskom dijelu (Moračke i Kučke planine). Gornje kredni fliš pojavljuje se u laporovito-pijeskovitoj i krečnjačkoj faciji. Najviše su zastupljeni: pješčari, glinci, škriljci, pijeskoviti laporci i konglomerati, zatim krečnjaci, krečnjačke breče i konglomerati, laporci.

Najveće površine disritičnog kambisola u gornjem slivu Morače se pružaju na velikom prostoru od samih vrhova Zebalca, Kape Moračke i Tali do južnih oboda Sinjajevine, na sjeveru, odnosno do kanjona Mrtvice, Morače (Platija), Male Rijeke i Žijova, na jugu. Teren u slivu Morače je jako rasčlanjen gustom mrežom brojnih potoka i rječica tako da obiluje izrazito strmim nagibima. U ovom pogledu malo koje područje ima toliko strmih nagiba kao što je slučaj u Gornjoj Morači i to sa obje strane, na cijelom prostoru uzvodno od manastira Morača, pa onda oko Međuriječja, i Rovcima, Sreteškoj Gori i Trebješici. Ovako dinamičan reljef, prosječno visoka šuma godišnjih padavina od 1 500 do 2 000 mm i neotporna geološka podloga fliša pogoduju intezivnom odvijanju erozionih procesa. Stanje zemljišta u najvećoj mjeri zavisi od stanja biljnog pokrivača, u kojem dominiraju hrastove šume, kao i četinarske šume u višoj zoni. Iako je teren pretežno šumski, na strmim padinama gornje Morače, osobito u hrastovim šumama i na njivama, erozija je zauzela velikog maha. U prorijeđenoj hrastovoj šumi, osobito bliže naseljima zemljište je zahvaćeno erozijom skoro do same podloge, a često i podloga izbija na površinu.

Kod ovog zemljišta fizičko trošenje podloge fliša je dosta dobro izraženo, a ono daje znatnu količinu rastresitog supstrata na kojem se obrazuje zemljište. Sa druge strane, jako rasčlanjen reljef, brojni nagibi, dejstvo erozije i drugi činioci utiču da se zemljište većinom nalazi u početnim fazama razvoja. Usled toga zemljište na durmitorskom flišu je najčešće plitko na strmim i erozijom uništenim terenima, a dublje se sreće jedino na mjestima mirnijeg reljefa i očuvanim šumama.

Klima i vegetacija doprinose zakiseljavanju zemljišta, koje se javlja na mirnijem reljefu sa dubljim profilom ili pod dobro razvijenom ili očuvanom šumom koja sprječava površinsko oticanje i eroziju i omogućava postepeno upijanje i procjeđivanje vode, inače obilnih padavina. Zakiseljavanje se posebno javlja na Kapi Moračkoj i na Tali. Ovaj proces uslovljava odsustvo CaC03 u flišu, lakši mehanički sastav i vlažnija hladna planinska klima koja potpomaže ispiranje Ca i drugih baza, kojima je fliš relativno siromašan.

Crvenica-terra rossa. Na terenu sliva gornjeg toka rijeke Morače crvenica ima rasprostranjenje na teren Kuča, Fundine, Ubala i Male Rijeke. Dalje se ona prostire na Bratonožiće (do Peleva Brijega) i Pipere, od Bioča do flišnog terena Radeće, Zavale, Drezge i Lopata.

Najtipičnija morfološka osobina crvenica je njihova crvena boja. Ona potiče od dehidratisanih oksida gvožđa, ali nijanse boja zavise i od drugih faktora.

Crvenice mogu biti vrlo različite dubine, pa od toga zavisi izgled i građa profila. Na morfološki izgled profila utiče još stanje vegetacije, sadržaj humusa, oblici reljefa, zastupljenost stijena po površini i način postanka.

Pripremila: Ana Mijanović

Literatura:
Fuštić B., Đuretić G. (2000): Zemljišta Crne Gore. Univerzitet Crne Gore, Podgorica.
Lješević M. (2000): Geografija zemljišta. Univerzitet Crne Gore, Nikšić.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here