Delte predstavljaju prostrane nanosne ravnice, smještene na ušćima većih rijeka koje se ulivaju u jezera, mora ili okeane. Prilikom ulivanja, rijeke gube svoju mehaničku i transportnu snagu, i tada talože cjelokupni rječni materijal koji nose. Nagomilavanjem ovog nošenog materijala, vrši se zatrpavanje plitkog obalskog pojasa pored morskog basena i preobraća u akumulativnu ravnicu koja je gotovo horinzontalna. Krećući se preko ove akumulativne ravnice, rječni tok teče sporo i razliva se i račva u brojne rukavce. Delte imaju oblik trougla, a ime im potiče od velikog grčkog slova delta.
Rječni materijal taloži se u njima po principu ukrštene sedimentacije. Prilikom ulivanja rijeka u neko jezero, more ili okean, najpre se taloži najkrupniji rječni materijal, a idući dalje od obale sve sitniji i finiji.
Delte mogu imati različite oblike, što u najvećoj mjeri zavisi od načina zasipanja nanosne ravnice i karaktera račvanja rječnog toka. Ipak, one se najčešće dijele na 3 osnovna tipa: trouglaste, polukružne i prstaste.
Trouglaste delte su izgrađene od dveju jednostavnih akumulativnih kosa koje su isturene u more (delta Tibra).
Polukružne delte imaju izgled lepezaste nanosne ravnice, a to je posledica čestog migriranja rječnog ušća, pa se nasipanje delte vršilo ravnomerno. (delta Nila).
Prstaste delte odlikuju se prostranom nanosnom ravnicom preko koje se rječni tok račva u brojne rukavce, od kojih svaki od ovih rukavaca stvara svoju vlastitu deltu, tako da zajednička delta ima izgled ptičje noge. (delta Misisipija).
Proces stvaranja i narastanja delti, u najvećoj mjeri zavisi od sledećih faktora:
- od dubine basena u obalskom pojasu (u slučaju da je basen dublji, obrazovanje delti je sporije i one zahvataju malu površinu);
- od neotektonskih pokreta spuštanja (u slučaju da su oni prisutni, obrazovanje delti je otežano ili čak onemogućeno);
- od veličine sliva;
- od geološkog sastava sliva;
- od klime;
- od prisutne vegetacije;
- od količine nošenog nanosnog materijala;
- od nagiba rječnog korita (ukoliko je pad rječnog korita veći, utoliko je mehanička snaga rječnog toka veća, pa će i količina nošenog materijala biti veća).
Delte mogu dostizati velike razmjere. Debljina nanosa u njima može biti i nekoliko stotina metara, a dužine i širine mogu dostizati više desetina ili stotina kilometara. U deltama se u najvećoj mjeri akumiliraju sitnozrne frakcije, kao što su mulj i pijesak. Najveću deltu na svijetu, zajednički grade rijeke Gang i Bramaputra na svom ušću u Bengalski zaliv. Površina koju zahvata ova delta kreće se oko 80 000 km2.
Pripremili: Marko Čabarkapa, Ivan Mijanović
Literatura:
Petrović D., Manojlović P. (2003): Geomorfologija. Geografski fakultet Beograd.
Marković M., Pavlović R., Čupković T. (2003): Geomorfologija. Rudarsko-geološki fakultet, Beograd.
