SHARE

Veličina morskih doba na okeanskim ostrvima iznosi prosječno oko 80 cm (ima i izuzetaka – na Kanarskim ostrvima do 2,5 m). U blizini obala nastaju velike promjene u kretanju vode plimskog talasa, pa se znatno mijenja i veličina morskih doba. Na rtovima koji zalaze daleko u more ona nije veća od 3 m – izuzetno dostiže 4 m; iznad 6 m je samo u moreuzima, vrhovima nekih zaliva i u ljevkastim ušćima rijeka. Najveća veličina morskih doba je u zalivima koji su široko otvoreni prema pučini, a prema svojim vrhovima se sve više sužavaju i postaju plići. Tako pri desetostrukom smanjenju širine zaliva, a nepromijenjenoj dubini, veličina morskih doba povećava se oko 3 puta, dok pri istoj širini zaliva, a desetostrukom smanjenju dubine, povećanje iznosi skoro 2 puta više nego u mjestu gdje počinju promjene dubina. Došavši do vrha zaliva, plimski talas se odbija od obale i sudara sa vodom koja još uvijek nadire ka kopnu. Tako se formiraju stacionarni talasi, čija se visina udvostručuje.

Risan

Na Amazonu su primijećeni plimski talasi na 1 400 km uzvodno od njegovog ušća, na Sv. Lorensu do 700 km, na Jangcekjangu do 500 km uzvodno od ušća itd. Plimski talas, pri kretanju uz rijeku, prodire u obliku zapjenušanog vodenog zida, koji je na Amazonu poznat pod nazivom pororoka, a na evropskim rijekama pod imenom maskare i bor. Na plićacima i suženjima zapjenušana voda se razliva, odnosno prodire sa velikim šumom. Ovo je naročito izraženo na rijeci Cijentangu u južnoj Kini, gdje vodeni zid dostiže izuzetno visinu do 8 m i brzinu do 4,6 m/s. Veličina morskih doba u Sredozemnom moru opada u pravcu istoka. Kod Gibraltara ona dostiže 2 m, a duž sirijske obale svega 0,3-0,4 m. Izuzetno, veličina morskih doba dostiže u zalivu Sirta do 1,83 m, jer je on plitak i u njemu dolazi do preplitanja oscilatornog kretanja vode sa istovremenim prodorom vodenih masa kroz Silicijanski kanal. U Jadranskom moru su morska doba u najužoj vezi sa prodorom vode kroz Otrantski moreuz; za vrijeme visoke vode u Istočnom basenu, odnosno Jonskom moru, ulazi kroz pomenuti moreuz oko 16,5 km3 vode, koja u vidu translatornog talasa dopire do linije Dubrovnik-Monte Gargano. Dok se zapadni dio tog plimskog talasa gubi u Manfredonijskom zalivu, dotle istočni prodire duž naše obale u pravcu sjeverozapada. Posle 12 časova taj dio plimskog talasa obiđe cio Sjeverni Jadran obrćući se oko amfidromiske tačke, koja leži istočno od Ankone. Ovakav pravac kretanja plimskog talasa potvrđuju lučka doba na Jadranu. Izuzetno, za vrijeme sizigija i pri južnom vjetru, veličina morskih doba je još izrazitija i iznosi: kod Rijeke 1,3 m, Pule 2,2 m, Venecije 2,7 m, a kod Trsta do 3,4 m.

Herceg Novi

Značaj plime ogleda se naročito u pomorstvu, zbog visinske razlike vodene površine za vrijeme plime i osjeke. Visinske razlike često otežavaju pristajanje brodova uz obalu, a isto tako i iskrcavanje putnika i istovar robe. Naposletku, značaj plime i osjeke sastoji se i u tome što one u zalivima i rječnim ušćima vrše spiranje vode i tako ne dopuštaju da se u njima voda zagadi, što je od velikog značaja za pristaništa.

Pripremila: Jovana Bigović

Literatura:
Dukić Dušan, Hidrologija, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008.
Vujević Pavle, Osnovi matematičke i fizičke geografije, Državna štamparija, Beograd, 1926
Doderović Miroslav, Okeanografija, Filozofski fakultet, Nikšić, 2008.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here