SHARE

Na tridesetak kilometara udaljenosti od Podgorice, u zetsko-skadarskoj dolini, smjestilo se Skadarsko jezero. Kao najveća slatkovodna površina u jugoistočnoj Evropi, jezero je svoje plavetnilo prostrlo od Rijeke Crnojevića do Skadra, odnosno, od zaliva Lićeni i Hotit do ostrva Beška. Ograničeno je skadarskom ravnicom, ograncima padina Lovćena i Prokletija i planinama Sutorman, Rumija i Taraboš. Pripada dvijema državama: Crnoj Gori i Albaniji. Prema sinklinalnom pravcu, u jezeru se izdvajaju sledeće prostorne cjeline: Veliko blato, Malo blato, Vučko blato i potopljena dolina Rijeke Crnojevića.

Skadarsko jezeroKao što mnogi znaju, Skadarsko jezero je najveća kriptodepresija na Balkanu (površina mu je iznad nivoa mora, a dno ispod nivoa mora). Prosječna dubina jezera se kreće od 4 – 7 m, dok su u potopljenim rupama, koje su još poznate i pod nazivima vrulja ili „oka”, izmjerene najveće dubine jezera. Ima ih oko 30, a najdublja je Raduš, u kojoj je izmjerena dubina od 60 m. Međutim, neka istraživanja koja su rađena, pokazuju da oka Raduš dostiže dubinu i do 80 m.

Basen Skadarskog jezera smješten je u pojasu gdje se sukobljavaju maritimne i kontinentalne vazdušne mase, a njihov uticaj može se osjetiti i u Nikšićkom polju. Srednja godišnja temperatura kreće se od 14 – 15o C, a od vjetrova najviše duvaju: danik, noćnik, bura, sjever, jugo, murlan, rumijaš, orahovina, upor ili smuta, hercegovac, šilok i garbin.

Nacionalni park Skadarsko jezero

Sa ciljem očuvanja prirodne ljepote i revitalizacije brojnih kulturno-istorijskih spomenika, crnogorski dio Skadarskog jezera je 27. novembra 1983. godine, sa površinom od 40 000 ha, proglašen nacionalnim parkom (IUCN-a II kategorija zaštite – Zaštićeno prirodno dobro od velikog značaja), od čega je 25 400 ha vodena površina, a 14 600 ha obodno kopno i močvara. Od 2005. godine, Albanski dio Skadarskog jezera je takođe zaštićen pod kategorijom „upravljani prirodni rezervat” (IUCN kategorija IV).

skadarsko JEZERO 1

Kao prostor od velikih prirodnih vrijednosti, godine 1989. jezero je, na svih 40 000 ha, dobilo status IBA (Important Bird Areas) ili Područje od međunarodnog značaja za boravak ptica, a 1996. dio jezera sa površinom od 20 000 ha, proglašeno je Ramsarskim područjem (Svjetska lista močvara od međunarodnog značaja). Takođe, jezero je dobilo i IPA status (Important Plant Areas) odnosno Međunarodno značajno područje za biljke.

Prema kriterijumima Bernske konvencije, na području Skadarskog jezera identifikovano je 17 Emerald staništa (područja u kojima su očuvani divlja flora i fauna i njihovo prirodno stanište u zemljama koje nijesu članice EU), dok spisak staništa za Natura 2000 još uvijek nije kompletan, iako neka od staništa ispunjavaju uslove za dobijanje naziva „Posebno zaštićena područja”. Tu se ubrajaju: aluvijalne šume i priobalne mješovite šume. Jezero je takođe, predloženo i za nominaciju kao prekogranični UNESCO Čovjek i rezervat biosfere.

Skadarsko jezero

Nacionalni park Skadarsko jezero pripada gradovima Bar (Krajina i Crmnica), Cetinje (Riječka nahija) i Podgorica (Lješanska nahija, Zeta i Malesija).

Specijalni rezervati prirode su: Manastirska tapija, Pančeva oka i Crni žar, dok je glavna atrakcija jezera kudravi pelikan, koji je ujedno i zaštitni znak jezera i svake godine privlači veliki broj ornitologa i očarava ih svojom pojavom.

Flora i fauna nacionalnog parka

Zbog povoljnih klimatskih, hidroloških, geoloških i pedoloških karakteristika, biljni i životinjski svijet je prilično bogat, ali je njihova rasprostranjenost ograničena. Ekosistem Skadarskog jezera je bogat i raznovrstan, a čine ga biotipi močvara, šuma, šumošikara, gariga i kamenjara.

Močvarna vegetacija zauzima prostor uz sjevernu obalu jezera, kao i u zalivima duž južne obale. Brojne zajednice flotantnih i emerznih mikrofita doprinose kvalitetu vode, održavajući je čistom. Na ovom području mrijeste se brojne vrste riba i gnijezde mnoge ptice. Od biljaka najviše se mogu naći: drezga, kasaronja, bijeli i žuti lokvanj, trska, rogoz, ševar, žuka, šašina ili brnista i druge.

Kopnenu vegetaciju obuhvataju šumo-šikare, garige i kamenjari i najviše su rasprostranjeni uz južnu obalu Skadarskog jezera. Najbrojnije su šumo-šikare sa bjelograbićem, šume bjelograbića sa hrastom i narom, bjelograbić sa česminom i zelenikom, bjelograbić sa narom i zelenikom i bjelograbić sa dračom i zelenikom. U blizini jezera i na ostrvima rasprostranjeni su ostaci makije sa reliktnim vrstama hrastom crnika i lovorom. Gariga i kamenjari predstavljeni su zajednicama žutog irisa sa prostranim površinama koje su obrasle pelimom odnosno kaduljom (žalfija). Iako degradirana, ova vegetacija je ljekovita, aromatična i medonosna, u kojoj je prisutan veliki broj endemičnih biljnih vrsta, koje su kako od nacionalnog tako i od međunarodnog značaja, a to su: močvarna gladiola, grisebahova lala, srpska ramonda (kolačić ili cvijet feniks), zijevalica, bodljikava veprina (kostrika ili ježevina), narcis, orhideja, tilovina ili zlatna kiša (zanovijet).

Šumski ekosistem je predstavljen plavnom vegetacijom, koja je najviše razvijena uz sjevernu obalu, zalive i riječne tokove. U kontinentalnom dijelu i na ostrvima je predstavljena šikarama koje formiraju šumske komplekse, a najznačajnije vrste su lovor i hrast crnika. Specijalni rezervat prirode, Manastirska tapija, je jedina šuma u nacionalnom parku koja je kompaktnijeg sastava i veće površine, dok je na prostoru Plavnice i na ušću rijeke Morače, zadnjih godina primjećeno širenje plavnih šuma. Na prostoru nacionalnog parka prostiru se: zajednice bjelograbića, šume skadarskog lužnjaka, šume pitomog kestena i hrasta sladuna, šume sladuna i cera, zajednice cera, zatim mediteranske zimzelene šume (makije) i vrbovo-topolove šume. Uz Gostiljsku rijeku zastupljene su šume hrasta sa poljskim jasenom i grčkom lustrikom.

Zbog svog veoma povoljnog položaja, smješteno na prostoru između Paleoarktičke oblasti, Mediterana i sjeverne Afrike, Skadarsko jezero je veoma značajno za pokretni dio faune. Za jezero se kaže da je „ptičiji raj” za mnoge vrste, od kojih su neke i ugrožene. Zbog svojih nepristupačnih djelova, a posebno duž sjeverne močvarne obale, jezero je stanište za mnoge vrste ptica i riba. Osim njih Skadarsko jezero je stanište za vodene beskičmenjake, vodozemce, gmizavce i sisare.

Fauna beskičmenjaka dijeli se na vodene i kopnene beskičmenjake. Stanište vodenih beskičmenjaka je veoma značajno, a organizmi zooplanktona i mikrofaune su najbrojniji i u ovu grupu se ubrajaju: rotatorija, kladocera, kopepoda i protozoe. Od rakova svoj dom u basenu jezera našli su: evropska slatkovodna kraba i kozice. Iako brojna, fauna mekušaca je dosta siromašna, a u jezeru se mogu naći slatkovodne školjke, barski puž i vodeni puž. Od vodenih insekata najzastupljeniji su: tularuši, vodeni cvjetovi, proletnjaci i dvokrilci. Svoje stanište u ovom dijelu jezera pronašle su i neke endemične vrste. To su: 5 endemičnih vrsta vodenog puža, zatim vrsta Laurogamarus scutariensis iz grupe rakova Crustacea i školjka Pseudoanadonta complanata, pronađena na području Vranjine i ostrva Grmožur, koja je ugrožena vrsta na evropskom nivou. Kopneni beskičmenjaci predstavljeni su velikim brojem vrsta, od kojih su neke mediteranski entemiti: šumski mrav, lastin repak, sredozemni lastin repak, jedarce, jelenak i nosorožac, dok džinovska vodena stjenica predstavlja faunistički raritet basena Skadarskog jezera.

sFauna riba (ihtiofauna) je jako bogata i raznovrsna, a na njeno bogatstvo i razvoj su uticali povoljni uslovi koji vladaju u Skadarskom jezeru. Na osnovu brojnih istraživanja, do sada je pronađeno oko 50 vrsta riba. U jezeru najviše dominiraju ribe iz porodice šarana, a zbog pritoka i podvodnih izvora, koji imaju drugačije fizičko-hemijske odlike od jezera, u jezeru se mogu naći i salmonidne ribe, odnosno ribe iz porodice pastrmki. Takođe, zbog blizine Jadranskog mora, u jezeru se mogu naći i neke morske ribe. Smatra se da u basenu jezera ima 30 autohtonih i 15 alohtonih (introdukovanih) vrsta riba, dok se u slivu Skadarskog jezera može naći i 6 endemičnih vrsta, a to su: mala kubla, zetska mekousna, skadarska mrenica, bijeli brcak, zetska brkica i crnogorski glavoč. Od ekonomskog značaja, odnosno za komercijalni lov, najviše se love: ukljeva, šaran, brcak, žutalj i jegulja, a osim njih takođe su značajne i: klen, ljolja, mala kubla, skakavica, levrek, plavić, kinez i grgeč.

Ihtiofauna Skadarskog jezera sa svojom raznovrsnošću igra veoma značajnu ekološku ulogu jer pedstavlja glavnu sponu između primarnih producenata (fitoplanktoni i više biljke) i konzumenata nižeg reda (beskičmenjaci) sa konzumentima višeg reda (ptice i sisari). Tako, za ishranu ptica močvarca, najznačajniju ulogu imaju brcak, endemični šaran, sitna gambuzija i glavoč.

Zahvaljujući velikoj rasprostranjenosti močvarne vegetacije i vodoplavnih livada, u Skadarskom jezeru svoje stanište pronašla je i fauna vodozemaca. U okviru nje mogu se naći i neke ugrožene, odnosno zaštićene vrste, pa i endemiti: skadarska zelena žaba, velika krastača, zelena krastača, gatalinka i obični mrmoljak. U šumama se najviše mogu naći obični i šareni daždevnjak. Na listama Direktive o staništima (Natura 2000) i na spisku Bernske konvencije uvrštene su vrste: velika zelena žaba, mala zelena žaba, šumska žaba, žutotrbi mukač, mali mrmoljak i makedonski mrmoljak. Od ovih vrsta, skadarska zelena žaba, makedonski mrmoljak i žutotrbi mukač spadaju u balkanske endemite.

dFauna gmizavaca (hepterofauna) je izuzetno bogata, a jedini pravi predstavnici ove faune su barska kornjača i dvije vrste zmija: barska i riječna bjelouška. Šarka, koja pripada paleoarktičkim vrstama, iako je široko rasprostranjena predstavlja endemitet, a svoje stanište je pronašla i na području jezera. Osim ove vrste, u endemite spadaju i neke srednjoevropske vrste: sljepić, obični smuk, smukulja, barska bjelouška, rječna bjelouška, sivi gušter, zidni gušter i guštar zelembać, kao i mediteranske vrste: barska kornjača, kopnena kornjača, kućni macaklin, kraški gušter, primorski gušter, mrki gušter, blavor, smuk šilac, šareni smuk, prugasti smuk, crnokrpica i poskok. Na području Skadarskog jezera, može se naći i oštroglavi gušter, koji predstavlja endemitet istočnih obala Jadrana. Na listu Direktive o staništima (Natura 2000) uvrštene su 3 vrste smukova: rječna zmija, eskulapova zmija ili bjelica i četvoroprugasti smuk, dok su na spisku Bernske konvencije uvrštene vrste: evropska barska kornjača, bjelouška (barska zmija), rječna zmija, balkanski smuk i stepski smuk.

Bogatstvo Skadarskog jezera ogleda se i u raznovrsnosti i bogatstvu faune ptica (ornitofauna). Skadarsko jezero kao područje sa veoma povoljnim prirodnim uslovima, predstavlja jedno od najbogatijih staništa za ptice u Evropi, odnosno, ono je najznačajnije stanište za ptice močvarice u Evropi. Svoje utočište na jezeru nalazi oko 280 vrsta ptica, od kojih su mnoge ugrožene i prorijeđene. Pored autohtonih vrsta, svoje utočište nalaze i ptice iz vrlo udaljenih krajeva i predstavlja jedno od 5 najznačajnijih zimovališta ptica u Evropi. Međutim, iako na jezeru imamo ekspanziju nekih vrsta kao što je daurska lasta, tako imamo i smanjenje nekih vrsta ptica i to: mali vranac, patka njorka, riđoglava patka, dalmatinski pelikan i siva čaplja. Ipak, i pored smanjenja broja nekih vrsta ptica, kriterijum koji propisuje Ramsarska konvencija o broju zimujućih ptica, nije narušen. Na narušavanje životne sredine, a samim tim i smanjenje broja nekih vrsta, najveći uticaj ima antropogeni faktor, zatim promjena klime i promjena nivoa jezerske vode. Među prorijeđenim i ugroženim vrstama našle su se i velika bijela čaplja, kudravi pelikan, crni ibis i šljuka livadarka.

aZa migratorne vrste, područje parka je jako značajno zbog gniježđenja, hranjenja i odmora, pa se tako na jezeru mogu naći vrste kako iz zapadnog Sibira tako i iz Afrike. Ovdje se može naći i veoma rijetka crna afrička čaplja. Iako ne pripadaju pticama močvaricama, u zaštićene vrste se ubrajaju i: eja močvarica, vodomar i orao ribar. Od vrsta ptica iz morskog ekosistema na jezeru se mogu naći: morski gnjurci, galebovi i čigre.

Jedan od razloga što se za Skadarsko jezero kaže da je „raj za ptice” je i taj što se na njegovom području mogu naći i razne vrste pataka (divlja, zviždarka, lastarka, kašikara, krdža, riđoglava patka), zatim guske (divlja guska, mala guska), bekasina, čaplja kašikara, riđi misar, razne vrste orlova (planinski, patuljasti, orao kliktaš, kraljevski orao, bjelorepan, stepski), bjeloglavi sup, velika droplja, velika ušara, baljoška, mali ronac, barska kokica, vivak macudan, sivi galeb, obični galeb i druge.

Od svih zajednica životinja koje nastanjuju područje jezera fauna sisara je najmanje raznovrsna i ne toliko bogata vrstama kao ostale grupe. Takođe, od svih fauna koje naseljavaju područje jezera, ona je najmanje istražena. Čini je oko 50 vrsta i polovina se nalazi u aneksima međunarodnih konvencija. Do sada je registrovano 6 vrsta bubojeda, od kojih je rovčica zaštićena Bernskom konvencijom. Od ukupnog broja slijepih miševa u Crnoj Gori, ovdje je zabilježeno 60 % vrsta, dok je u poslednjih 5 godina pronađeno 12 novih vrsta. U podzemnim objektima pronađena su zimska i ljetnja skloništa slijepih miševa, uvrštena na listu najznačajnijih podzemnih staništa, Eurobats konvencije.

viber imageOsim ovih vrsta, svoje utočište na ovom području pronašao je i evropski zec (poljski ili divlji zec) iz reda zečeva dvozubaca. Iz reda glodara treba izdvojiti globalno ugrožene i međunarodno zaštićene vrste i to su: evropska vjeverica, obični puh i puh orašar (vrtni puh). Od mesojeda mogu se naći riđa lisica, obični šakal i vidra, a od papkara divlja svinja. Vidra je uvrštena u listu Direktive o staništima, na spisku Bernske konvencije, CITES listu i listu Bonske konvencije.

Sve životnije iz grupe sisara u Parku naseljavaju prostor kopnenih ekosistema, a najviše šumska područja, osim vidre koja je jedini poluakvastični predstavnik iz ove grupe životinja.

Pripremila: Jovana Ratković

Literatura:
Branko Radojičić (2008): Geografija Crne Gore, prirodna osnova, knjiga I. DANU, Podgorica.
Dragomir M. Kićović, Dragana L. Vujanović, Predrag N. Jakšić (2008): Osnove zaštite i unapređenja životne sredine. Univerzitet u Prištini sa sjedištem u Kosovskoj Mitrovici i Visoka turistička škola strukovnih studija u Beogradu. Kosovska Mitrovica i Beograd.
Nacionalni park Skadarsko jezero. Plan upravljanja 2016 – 2020.
www.nparkovi.me
wwf.panda.org
www.dinarskogorje.com
www.plavnica.me
www.forte-mare.com
www.outdoorandmore.me

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here