SHARE

Albedo predstavlja koeficijent refleksije i izračunava se kao odnos između količine reflektovane zračne energije i intenziteta globalnog zračenja, i najčešće se izražava u procentima.

Prispijećem globalnog zračenja na površinu Zemlje ono nailazi na novu, posve drugačiju fizičku sredinu u odnosu na atmosferu. Ta sredina može biti vodena, tvrda ili rastresita, stjenovita, te prekrivena snijegom, ledom i biljnim pokrivačem. Ovakve podloge će različito djelovati na sunčevo zračenje. Zemljina podloga će jedan dio radijacije apsorbovati, a dio nje će reflektovati nazad u atmosferu i svemir. Potpuno bijelo tijelo ima albedo 100 %, a crno 0 %. Ako se kaže da neko tijelo ima albedo 50 % to znači da ono reflektuje polovinu dozirane radijacije. Često se u praksi razlikuje spektralni i vizuelni albedo. Spektralni albedo se odnosi na količinu refleksije pojedinog spektra, a vizuelni vidljivog dijela spektra.

Untitled-1

Albedo je promjenljiva veličina i mijenja se u toku dana i godine. Njegova dnevna promjena je u direktnoj vezi sa visinom Sunca nad horizontom. S tim u vezi, mijenja se spektralna radijacija pa time i intenzitet spektralnog albeda. Veličine godišnjeg albeda zavise od promjene osobine podloge. Najveći albedo ima svježi i suvi snijeg, te oblaci obasjani sa strane i odozgo. Zasljepljujuća srebrnasta bijela boja snijega i oblaka potiče od pretjerano velikog albeda. Kratkotalasna radijacija od snijega i oblaka se reflektuje na sve strane. Zbog toga ljudsko oko, izloženo ovoj vrsti albeda, mora biti zaštićeno obojenim naočarima. Albedo vodenih površina zavisi od visine Sunca nad horizontom i od zatalasnosti vode. Ukoliko je Sunce bliže horizontu albedo se povećava 80 %. Albedo vodenih površina se povećava od toplijeg ka hladnijem razdoblju godine i u višim geografskim širinama iznosi od 9 % do 20 %, u umjerenim od 6 % do 16 %, dok se u tropskim širinama albedo tokom godine mijenja od 6 % do 7 %.

Ljudska djelatnost je izmijenila albedo (preko krčenja šuma i poljoprivrede, na primjer) raznih područja svijeta. Određivanje opsega promjene je teško na globalnom nivou; nejasno je izazivaju li promjene porast ili smanjenje globalnog zagrijavanja. Klasičan primjer učinka albeda je povratna veza temperature snijega. Ako se područje pokriveno snijegom zagrije, snijeg se otapa, što dovodi do smanjenja albeda. Više Sunčeve svjetlosti se upija i temperatura još više raste. Vrijedi i obratno, ako se snijeg uhvati na površini, dolazi do ciklusa hlađenja. Jačina učinka albeda zavisi od promjene u albedu i količini osunčanosti; stoga učinak može biti izuzetno veliki u tropskim krajevima.

Površina Albedo (%)
Svjež suv snijeg 70-90
Star, vlažan i prljav snijeg 40-70
Snijeg koji kopni 30-65
Riječni kvareni pijesak 29
Granit 12-18
Oblaci 5-81
Suvo neorano tlo 12-40
Vlažno neorano tlo 5-40
Zelena trava 16-27
Suva trava 16-19
Žitarice 10-25
Urbani sistemi (gradovi) 10-20
Pustinja i savana u suvom periodu 25
Stepa i savana u vlažnom periodu 18
Crnogorična šuma 6-19
Bjelogorična šuma 16-27
Livada 17-32
Krš 29
Asfalt 15

Iako je učinak albeda najpoznatiji u hladnijim područjima Zemlje jer tamo pada više snijega, zapravo je mnogo jači u tropskim krajevima jer je tu sunčevo zračenje jače i snažnije. Kad brazilski zemljoposjednici sijeku tamnu prašumu da je zamjene još tamnijom obradivom zemljom, prosječna temperatura područja raste oko 3° C. Albedo djeluje i na manjoj skali. Ljudi koji ljeti nose tamnu odjeću u većoj su opasnosti od toplotnog udara od ljudi koji nose bijelu ili svijetlu odjeću. Albedo borove šume na 45° N zimi, ako stabla potpuno pokrivaju površinu, iznosi samo oko 9 %, što je među najmanjim vrijednostima u prirodnim okolinama. Zato je dijelom odgovorna boja borova, a dijelom raspršavanje svjetlosti u krošnjama, koje snižava ukupnu količinu odbijene svjetlosti. Zbog prodiranja svjetla albedo okeana je još niži, oko 3.5 %, iako ovo bitno zavisi od upadnog dijela svjetlosti. Močvarno područje dostiže između 9 % i 14 %. Listopadna stabla daju oko 13 %. Travnjaci obično imaju oko 20 %. Gola zemlja zavisi od boje tla i može biti samo 5 % ili čak 40 %, oko 15 % je prosjek za obradivu zemlju. Pustinja ili velika plaža obično postižu oko 25 %, ali se mijenjaju zavisno od boje pijeska. Naselja najčešće imaju neprirodne vrijednosti albeda jer građevine upijaju svjetlost prije nego što ona dođe do površine. Na sjeveru su gradovi relativno tamni i imaju prosječan albedo od oko 7 %, uz malo povećanje tokom ljeta. U većini tropskih zemalja gradovi dostižu oko 12 %. Oblaci su izvor albeda koji utiče na globalno zatopljavanje. Različiti tipovi obalka imaju različite vrijednosti albeda, teoretski od blizu 0 % minimuma do blizu 80 % maksimuma. Klimatski modeli ukazuju da bi Zemlja, prekrivena potpuno bijelim oblacima, imala površinsku temperaturu od oko -151° C. Ovaj model, iako nesavršen, predviđa da bi za sniženje temperature od 5,0° C, kao protivmjera globalnom zatopljavanju, „dovoljno“ bilo povećati ukupan Zemljin albedo za oko 12 % dodavanjem bijelih oblaka. Staklenički učinak ili efekat staklenika je zagrijavanje Zemljine površine i donjih slojeva atmosfere selektivnim propuštanjem zračenja. Zemljina atmosfera propušta veliku vidljivu Sunčeve svjetlost koja zagrijava Zemlju, a dio te energije emituje se u obliku dugoovalnog toplinskog zračenja natrag u atmosferu. Najveći dio te energije apsorbiuje se u atmosferi molekularne vodene pare, ugljen-dioksida, te u manjoj mjeri nekih drugih elemenata i reflektuje nazad prema Zemlji. Da nema učinka staklenika, temperatura bi na Zemlji bila -73° C. Zbog povećanog stvaranja ugljen-dioksida industrijskim procesima, posljednjih se stotinu godina učinak staklenika povećava i dovodi do opšteg zagrijavanja atmosfere. Zračenje Sunca pada na planetu iz jednog smjera, a odražava se u svim smjerovima. Toplina koju planeta primi od Sunca zračenjem zavisi od udaljenosti od Sunca. Budući da planeta obilazi Sunce po eliptičnoj stazi, trenutna vrijednost upadnog zračenja pomalo se mijenja. Stvarna vrijednost Sunčeve konstante za Zemlju, na vrhu atmosfere (termosfera), mijenja se u toku godine 6,9 %, u početku januara iznosi 1.412 kW/m2, dok u početku juna je 1.321 kW/m2, budući da se mijenja udaljenost Zemlje od Sunca.

Pripremila: Jovana Bigović

Literatura:
Spahić M.(2002): Opća klimatologija. Geografsko društvo Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
Dukić D. (1998): Klimatologija. Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd.
Ducić V., Anđelković G. (2005): Klimatologija-praktikum za geografe. Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here