SHARE

U Crnoj Gori postoji jako malo gradova koji su se u proteklih nekoliko godina razvili u vodeće turističke centre, posebno za razvoj jahting turizma, kao što je to slučaj sa Tivtom. Njegov izvanredan položaj, u centralnom dijelu Bokokotorskog zaliva, ispod brda Vrmca, na visini od 765 m, ogranka Lovćena koji se proteže sjeveroistočnom stranom grada, sa puno sunčanih sati, dovode do činjenice da će Tivat u bliskoj budućnosti biti označen na mapi svjetskih i evropskih kulturnih i turističkih dešavanja.

41

Tivat se razvio u novije vrijeme na lokalitetu uz Tivatski zaliv, čije je zemljište u neposrednom okruženju bez značajnih nagiba. Zbog toga se gradski organizam, ubrzo na njemu razvio i širio, posebno tokom druge polovine XX vijeka, afirmišući se kao turistički centar i centar pomorstva, a onda i u jedinu vazdušnu luku Crne Gore u primorskoj regiji. Kao urbano naselje, Tivat je počeo da se razvija i da poprima konture mediteranskog grada tek krajem XIX vijeka. Zbog te činjenice njegov istorijski, a posebno kulturni razvitak ne može se posmatrati odvojeno od kulturnog razvitka Boke Kotorske u cjelini. S obzirom da postoje nedovoljne informacije o akterima koji su neposredno uticali na razvoj kulture u Tivtu, ne može se sa tačnošću govoriti ni o tome koje su sve ličnosti dominirale epohama koje se smatraju veoma bitnima za razvoj Tivta u cjelini. Veoma je mali broj arhivskih dokumenata i svjedočanstava o ličnostima koje su bile zaslužne za kulturni razvitak, u najranijem periodu razvoja Tivta, 168.-167. godine p. n. e. Za kulturu, više za istoriju Tivta, značajna ličnost bila je kraljica Teuta. Ta ilirska kraljica, čija je vladavina ostala upamćena po upravljanju nad drevnim bokokotorskim gradom Risnom. Iako podrobnijih pisanih tragova nema, ono zbog čega se Teutin značaj, danas pripisuje i Tivtu, su brojni ljetnjokovci koje je ona nekada gradila na širem području grada Tivta.

Tivat odlikuje tipično mediteranska klima, sa blagim, kišovitim zimama i vedrim i toplim ljetima. Srednja godišnja temperatura vazduha je 150 C. U Tivtu u prosjeku ima 115 dana u godini sa temperaturom većom od 300 C. Tivat se smatra i najsunčajnijim gradom Boke Kotorske, sa prosječno 240 sunčanih dana u godini. Ljetnja temperatura, u prosjeku, iznosi 270 C. Sezona kupanja traje 180 dana. More kod Tivta je tamno plave boje. Godišnje ima preko 1 755 mm padavina. Tivat je poznat i po raznim vjetrovima. Najčešće zimi duva bura (sjeverni vjetar), a ljeti maestral (zapadni vjetar). U jesen ili zimi često duva i jugo, topli vjetar koji obično donosi kišu. Klimatski uslovi koji karakterišu oblast u kojoj se nalazi Tivat, omogućavaju idealne uslove za uspješan rast mnogih egzotičnih biljaka koje uspijevaju u nadaleko poznatom tivatskom zelenom parku, gdje se i danas gaje primjerci bilja, koje su moreplovci donosili sa svih meridijana svijeta. Arheološka istraživanja ukazuju da je podneblje Tivta bilo veoma pitomo, sa idealnom klimom. U Tivtu su postojale i plantaže soli – razna solila i mali pogoni veoma kvalitetne opeke ilovače. Zbog geografskog položaja i činjenice da je so nekada predstavljala stratešku namirnicu, Tivat se kroz vjekove nalazio na meti raznih osvajača. Tivatski zaliv, kao i tivatski akvatorij veoma je bogat ribom. U moru kod Tivta živi veoma veliki broj različitih vrsta riba i drugih stanovnika morskih dubina.

Tivat

Iako je na području Tivta pronađen veliki broj ostataka ranohrišćanskih hramova iz IV vijeka, od tog perioda do 1219. godine, kada je u okolini Tivta ustoličena prva pravoslavna episkopija (zetska episkopija), gotovo da nema poznatijih detalja o ličnostima koje su doprinijele kulturnom razvitku grada.

Da Tivat nije samo značajno turističko mjesto zbog novonastalog Porto Montenegra i ostalih objekata koji su dio elitnog turizma, svjedoče brojni kulturno-istorijski spomenici. Sem palate u Kotoru, čuvena kotorska porodica je u centru Tivta imala ljetnjikovac, koji je kasnije prešao u posjed Lukovića. Ljetnjikovac Buća je jedini bolje očuvani renesansni ljetnjikovac na području Tivta. U njima se boravilo uglavnom tokom ljeta, brinulo o ekonomiji, ali se tu odvijao i intezivni kulturni život u duhu humanizma i renesanse. Ljetnjikovac je nastao iz nekoliko nadogradnji sredinom XVI vijeka. U dvorištu ljetnjikovca Buća smještena je porodična kapela posvećena Sv. Mihailu. Danas je ova stambena zgrada ljetnjikovca pretvorena u galerijski prostor, dok je na dijelu nekadašnjeg vrta izgrađena ljetnja pozornica, gdje se često ljeti igraju predstave iz tivatskog kulturnog programa “Purgatorije”. Na poluostrvu Prevlaka nalaze se ostaci manastira Sv. Arhanđela Mihaila koji je obilježio jednu od najznačajnijih etapa u životu ovog područja – period od IX do XIV vijeka. Na ovom mjestu se prvobitno vjerovatno nalazio benediktinski manastir, a od polovine XIII vijeka Sveti Sava je na Prevlaci postavio stolicu zetskog episkopa. Mlečani su porušili manastir 1 452. godine. Još postoje ostaci manastira koji je bio dugačak 21 m, a širok 12,5 m. U blizini crkve na istočnoj strani je u XIX vijeku sagrađena crkva Sv. Trojice koju je sagradila kontesa Ekatarina Vlasteleinović. Ovo je jedna od najznačajnijih prirodnih i kulturno – istorijskih cjelina.

Tivat

Van gradskog jezgra Tivta, ima jako puno objekata koji su turistički zanimljivi, a još uvijek nedovoljno valorizovani za turističke posjete. Jedno od takvih mjesta je Gornja Lastva, staro ruralno naselje koje svojim prirodnim ljepotama i jednim od najljepših pogleda na zaliv, predstavlja zaista značajnu cjelinu opštine Tivat. Gornja Lastva je malo mjesto mediteranskog ugođaja na brdu Vrmac koji razdvaja tivatski i kotorski zaliv. Nalazi se na 300 m nadmorske visine i udaljena je 3 km, lokalnim asfaltnim putom, od jadranske magistrale. Smještena je na osunčanoj padini brda Vrmac sa prekrasnim pogledom na tivatski zaliv i dalje, preko poluostrva Luštica, na otvoreno more. Naselje na tom mjestu postoji od davnina. Kamen kao osnovni grđevinski materijal i mediteransko bilje u kojem se naselje skriva, odslikavaju prepoznatljiv mediteranski ambijent. Od nastanka naselja, kamene kuće su građene i razgrađivane da bi se na njihovom mjestu gradile nove, savremenije. Mnoge kuće su vremenom napuštene i međe urušene, ali autentičnost tradicionalnog načina gradnje i ukupnog ambijenta nije ničim narušena. Danas najbolje očuvane i najmarkantnije kuće u naselju potiču uglavnom iz XIX vijeka. Iz istoga je doba i mlin za masline u kojemu se do danas nije ništa promijenilo i masline se još uvijek melju kao nekada – mlin pokreće ljudska snaga. Zbog toga se za vrijeme meljave maslina u mlinu okupljaju mještani i čuje se pjesma. Župna crkva Sv. Marije, posvećena rođenju Bogorodice koje se slavi 8. septembra i ovaj dan je ujedno krsno ime za familije iz Gornje Lastve. Crkva je, manja nego što je danas, građena u XIV vijeku. Na današnju veličinu dograđena je u XVI vijeku. Barokni oltar izrađen od raznobojnog mramora ranije je krasio crkvu na otoku Gospe od Škrpjela ispred Perasta. Od Peraštana je otkupljen u XVIII vijeku. Unutrašnjost crkve krase i lijepa i bogata zbirka crkvenih predmeta, oltarni kipovi. 2010. godine je obilježeno 600 godina od prvog pisanog spomena župne crkve u Gornjoj Lastvi. Gornja Lastva je u vrijeme svojeg punog života, u prvoj polovini XX vijeka, imala oko 500 stanovnika i više od 100 stambenih kuća. Bila je ekonomski zaokružen sistem, stanovništvo je gajilo stoku i obrađivalo zemlju, tako da se proizvodilo hrane dovoljno za svoje potrebe. U selu je bilo 7 mlinova za masline, jedna vodenica za žito, 12 guvna, 24 počula (bunara) i 5 kaptaža za vodu. Na okolnim padinama su bili vinogradi, maslinici, voćnjaci…Gornja Lastva je bila organizovana u svoju opštinu do Drugog svjetskog rata, imala je školu od 1845. godine, župnika, tamburaško društvo. Lastovljani su bili dobri zanatlije, posebno zidari. Mnogi su navigavali na bokeljskim brodovima. Poslije Drugog svjetskog rata, slijedom širih ekonomskih i političkih kretanja, Gornja Lastva, bilježi stalni pad broja stanovnika. Stanovništvo se seli bliže moru odnosno radnom mjestu, najčešće u Donju Lastvu ili u Tivat. Lastovljani odlaze i u druga mjesta kroz Boku, a nerijetko i dalje. Većina Lastovljana danas žive uglavnom u Donjoj Lastvi i Tivtu, ali u Gornju Lastvu dolaze svakodnevno.

Još jedan raj za turiste i one koji vole pješačenje je svakako brdo Vrmac. Raj koji vam pruža predivne staze za pješačenje kroz ljepote netaknute prirode, u kome vaši koraci ostavljajući tragove lagano šume i stvaraju muziku kojoj ne možete odoljeti. Raj koji ponosno na svom dlanu čuva 2 gradića: Tivat i Kotor, i otvara predivan pogled na njihovu dušu, a to su tivatski i kotorski zaliv. Osim očuvane prirode i brojnih biljnih vrsta, Vrmac ukrašava i ljepota seoske arhitekture koja čuva tajnu nekadašnjih njegovih stanovnika.

Porto Montenegro, Tivat

More obrubljeno strmim planinama, zadire u kopno 28 km. Brda i planine, vode zaliva dijele na Hercegnovski, Tivatski, i Risansko-kotorski zaliv, povezane sa dva tjesnaca – Kumborski i Verige, gdje je zaliv najuži. Dakle, sa njega se može vidjeti na jednoj strani Kotor, grad hiljadugodišnje istorije, dio svjetske kulture i prirodne baštine, na drugoj Tivat, nov grad okrenut turizmu, kao i tivatski arhipelag koji čine poluostrvo Prevlaka i ostrva Sveti Marko i Gospa od Milosti. Najviši vrhovi na Vrmcu su Sveti Ilija (785 m) i Velji vrh (712 m), a jedno od najljepših naselja je Gornji Stoliv, u kom dominira visoki zvonik crkve Sv. Ilije. Glavni pješački put prati pravac pružanja grebena i pogodan je za planinski biciklizam, a čitava mreža starih brdskih staza i puteva za pješačenje i planinarenje.

U poslednjih godinu dana, posebno se radilo na osposobljavanju tivatskih Solila za turiste, gdje je napravljen info punkt i vidionik s kojeg se može proučavati ornitofauna tog prostora. Rješenjem iz 2008. godine ovo područje je zaštićeno kao poseban, specijalan prirodni rezervat radi očuvanja biljnih i životinjskih vrsta, prevashodno ornitofaune. Solila se nalaze na Jadransko-migratornom koridoru i služe kao poslednje odmaralište i hranilište pticama selicama, na njihovom putu ka jugu. Za određen broj vrsta ptica, Solila predstavljaju i zimovalište. Od ukupno registrovanih 342 vrste ptica u Crnoj Gori, 114 vrsta je registrovano na samim Solilima. A čak 109 primjećenih vrsta uživa neki vid zaštite. Sve ovo ukazuje upravo na to kolika je zapravo važnost samih Solila za ornitofaunu Crne Gore. Ovdje često možemo sresti vrste kao što su galebovi, patka zvizdara, divlja patka, siva čaplja, kobac, mali gnjurac i drugi. Solila imaju i kulturno-istorijsku vrijednost. U srednjem vijeku, na Tivatskim solilima je, kao što samo ime kaže – postojala solana. U tom periodu Solana je bila dio grada Kotora.

Tivat

Da je Tivat mjesto bogato florom i faunom, svjedoči i najveći gradski park u Boki, a to je tivatski gradski park. Moreplovci su sa svih strana donosili različite biljke koje su ovdje uspjevale, pa da danas imamo u ovom parku pravi floristički raj, posebno za turiste. Gradski park predstavlja najveću uređenu parkovsku površinu u Crnoj Gori. Utemeljen je 1892. godine, o čemu svjedoči natpis na spomen obilježju postavljenom u samom parku na kojem piše: “Ovaj park je osnovao 1892. godine bivši mornarički admiral Friher fon Sternek. Izgradnjom su rukovodili komandanti brodova Hnatek, Padevit, Ziegler, Denning, Heinrich i C. Lanjuz kao i poslovođa Nedwich“. Da bi se održala tradicija, a park očuvao, 2006. godine pokrenuta je akcija „Vaše stablo u našem parku“, koja podrazumjeva da svaki građanin može povodom njemu važnih događaja (vjenčanje, rođenje djeteta, diploma..) donirati stablo koje će biti posađeno u parku.

Tivat je danas spoj starog i modernog, renesansne i savremene arhitekture, raj za one koji traže mir i oni koje žele zabavu. Jedno je sigurno, ko god dođe da posjeti Tivat, neće ostati ravnodušan zbog svih stvari koje ovaj grad pruža – kafa na Pinama, ukusi libanske kuhinje u Porto Montenegru, pješačenje po vrhovima Vrmca ili otkrivanje starih sakralnih objekata na prostoru Krašića, Radovića i Gornje Lastve, posjeta Tivatskom kulturnom ljetu – „Purgatorijama“, tradicionalnom lastovskom maskenbalu ili „Žućenica festu“.

Pripremila: Anita Petrović

Literatura:
Č. Marković, R. Vujičić (1997): Spomenici kulture Crne Gore. Presmedij, Novi Sad.
R. Bakić, M. Doderovič, D. Mijanović (2009): Naselja u prostoru. Nikšić.
www.me.visit-montenegro.com/main-cities/tivat/tivat-culture/
www.tivat.travel/

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here