SHARE

Pećina je dobila naziv po Vukovim vrelima koja se nalaze u njenoj blizini. U njoj se nalaze dovoljno teški i dovoljno lijepi elementi koje speleolog treba da vidi. Desetak metara od nekadašnjeg ulaza, koji je tektonskim poremećajima zatvoren, nalazi se stvarni ulaz na kome shvatite da je to jedan od „onih težih elemenata speleologije“. Kroz uzani otvor, potrbuške, vodeći računa da glavu ne podignete suviše visoko, nekoliko metara puzeći, stižete do hola pećine. Voda i blato na koje nailazite vas uvjeravaju da su gumene čizme jedina adekvatna obuća, a ukrasi sa strane vas podsjećaju zašto je priroda tako čudesna. Barović G. (2012): „Sav pećinski nakit nastao je radom vode i to na dva načina – kapanjem, pri čemu nastaju stalaktiti, stalagmiti, stubovi, i tečenjem, gdje nastaju salivi, draperije, bigrene kade. U speleološkim objektima Crne Gore mogu se sresti skoro sve do sada poznate vrste nakita. Iako smo ovdje bili desetinama puta, svaki ulazak je različit, počev od nivoa vode koji nas dočeka, pa do stijena, jer uvijek je pitanje šta će voda da uradi sa stijenama okolo i šta ćemo naći kada uđemo. Speleologija je kao vožnja automobilom. Kada počnemo sa obukom svi učimo kako da vozimo, a onda se prilagođavamo zavisno od automobila i puta“ Veselin Mijušković kaže: „Ovi stariji koji su nas učili kazali su nam da kada prestanemo da osjećamo strah – napustimo speleologiju. Ekipa mora da bude dobro uigrana, da se ljudi dobro poznaju, moraju da budu tolerantni jedni prema drugima, da u svakom momentu dišete kao jedan. Uvijek postoje nepredviđenosti – odroni se zemlja, padne kamen. U svim tim situacijama mora se brzo reagovati, inače neko strada. Zato i mora da postoji doza straha. A kada uđete u pećinu, nikada ne znate hoće li pećina prerasti u jamu ili jama u pećinu. Morate biti obučeni i za jedno i za drugo“

1

Neuređene pećine u okolini Bijelog Polja dio su bogate turističke ponude Crne Gore, poznate, nažalost, samo pravim zaljubljenicima u divlju ljepotu. Pećina nad Vražijim virovima (Đalovića pećina) bez sumnje je najljepša i najduža pećina, ne samo u Crnoj Gori. Koliko su dugački njeni hodnici nije poznato, ali su speleolozi do sada istražili čak 16 kilometara kanala. Prirodne vrijednosti pećine i potencijal za dalja istraživanja speleologa svrstavaju je među najzanimljivije u Evropi. Nalazi se u netaknutoj divljini Đalovića klisure, 40 kilometara od Bijelog Polja, a može joj se prići sa nekoliko strana. Ova pećina je čudo prirode stvarano milionima godina. Od do sada istraženih kanala, najznačajniji njeni djelovi su kanal sa jezerima, Veliki i Mali lavirint, Dugi kanal i poslednjih godina istraženi djelovi pećine iza dva sifona na kraju dugog kanala.

5692ae0b-8f98-482a-a067-22760a0a0a67-aloviaklisura-preview

Ko jednom vidi stalagmit Monolit u dvorani Katedrala, visok oko 18 metara, što odgovara visini šestospratnice, ponovo se vraća pećini u kojoj postoji još nekoliko stalagmita viših od 10 metara. Tu je i na desetine podzemnih jezera, a Dugo jezero se pruža čitavih 200 metara. Visina dvorana i hodnika na pojedinim mjestima premašuje 50 metara.

U pećini se mogu vidjeti gotovo svi u stručnoj literature opisani pećinski ukrasi – stalagmiti, stalaktiti, koraloidi, salivi, helaktiti, bigrene kade, kristali. Pećina se obilazi najmanje 5 sati. Pećina može da se obiđe od 1. juna do 31. oktobra, a posjeta je moguća samo uz pomoć vodiča i upotrebu adekvatne opreme. Pećina se nalazi na magistralnom putu Kolašin – Ribarevine – Berane. Ova pećina je najduža u Crnoj Gori i među ljepšima u Evropi i svijetu.

Pripremio: Eldin Brđanin

Literatuta:
Vučković M, Pulević V, Radulović V, Burić M, Jovićević G, Mihajlović R. (1980): Sedmi Jugoslovenski speleološki kongres. Speleološko društvo SR Crne Gore, Podgorica.
Pretner E. (1961): Speleološka istraživanja u Crnoj Gori i spisak pećina i jama. Drugi Jugoslovenski speleološki kongres, 219-235, Zagreb.
Petrović J. (1964): Pećine i jame u Crnoj Gori i njihov značaj. Godišnjak geografskog društva Crne Gore, Cetinje.
Lješević M. (1975): Izvještaj o speleološkim istraživanjima u slivu Pive, Tare i Ćehotine. Fond Zavoda za geološka istraživanja, Podgorica.
Pejović B. (1955): Pećine u Crnoj Gori. Prvi Jugoslovenski speleološki kongres, Slovenska akademija nauka i umjetnosti, Ljubljana.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here