SHARE

Pustinja Gobi, smještena je u Centralnoj Aziji, na granici između Mongolije i Kine, a zahvata prostor između Sibira na sjeveru i Tibetanske visoravni na jugu. Naziv ove pustinje, vuče korijen od mongolske riječi Gobi, što u prevodu znači „mjesto bez vode“. Ova pustinja zahvata površinu od oko 1,3 miliona km². Pružajući se u svojevrsnog luku, Gobi pustinja ima dužinu od oko 1 000 km, a njena širina se kreće od 500 do 1 000 km. Pustinja se nalazi na nadmorskim visinama koje se kreću od 800 do 1 500 m. U reljefnom pogledu, Gobi se često dijeli na: Crni Gobi – predio kamenih ravnica; Crveni Gobi – predio čija je površina izbrazdana pukotinama; i Žuti Gobi – predio koji pokriva pijesak.

Pustinja Gobi

Geološka prošlost

Današnji prostor Gobi pustinje je krajem paleozoika i početkom mezozoika izronio iz okeanskih dubina. Tokom mezozoika ovaj prostor se odlikovao sa velikim jezerima i rječnim deltama, da bi se tokom jure, klima promijenila i postala topla i vlažna. U tom periodu, na prostorima oko rijeka i jezera, oformila se bujna vegetacija u kojoj su duminirale tropske šume, kao i raznovrsni dinosaurusi. Na ovim prostorima krajem krede dolazi do značajnih fizičkogeografskih promjena u prostoru. U tom periodu su se predjeli koji su se nalazili južno od prostora današnje pustinje Gobi izdigli i formirali mlađe vjenačne planine. Kada su se ovi planinski vijenci izdigli do visina koje vlažni vjetrovi sa juga nisu mogli prelaziti, u oblastima Centralne Azije se klima promijenila. Topla i vlažna klima, zamijenjena je suvom, pri čemu su ljeta postala znatno toplija, dok su zime postale hladne, tako da se tadašnji močvarni predio, preobratio u današnju pustinju Gobi. U vrijeme pleistocena, na planinama koje su okruživale ovaj prostor, izlučivale su se značajne količine padavina, a na nekim djelovima bili su formirani i lednici, što je imalo uticaja na formiranje rječnih korita, o čijem postojanju, i danas pronalazimo tragove u ovim predjelima (uadi, fluvijalni oblici).

Geološke karakteristike

Pustinja Gobi predstavlja ravnicu sastavljenu od krede i drugih sedimentnih stijena, koje su uglavnom kenozojske starosti (tj, do oko 65 miliona godina), dok su neka niska i izolovana brda znatno starija. Sporadično se na nekim djelovima javljaju manji pojasevi živog pijeska. U centralnim djelovima pustinje Gobi, pronađeni su ostaci dinosaura iz mezozojskog perioda (prije oko 250 do 65 miliona godina), kao i fosili kenozojskih sisara.
5197_5ff908d4181b675654c5e7271afbdea7_3

Klimatske karakteristike

Klimatske prilike na području pustinje, odlikuju se klimatskim ekstremima, kao i naglim promjenama klime tokom čitave godine. Pored godišnjih kolebanja temperature, prisutna su i dnevna kolebanja, gdje se u toku dana mogu javiti temperature u značajnom plusu, a da se u toku noći, temperature spuste značajno ispod 0° C. Klima je izrazito kontinentalna i suva, gdje su zime oštre, proljeća hladna i suva, a ljeta su izrazito topla. U zimskom periodu, temperature su znatno niže u pustinji, nego u okolnim djelovima Kine i Mongolije. Iako na ovom prostoru vladaju veliki temperaturni ekstremi, prosječna godišnja temperatura vazduha se kreće oko 2° C. Zimi temperature mogu da padnu i do – 40° C, dok ljeti one mogu dostići i do 80° C.

Uprkos činjenici da Gobi prima u prosjeku od 100 mm do 150 mm padavina godišnje, mora se istaći i činjenica da to nisu jedini izvori vlage u pustinji. Ponekad se na vrhovima dina može zapaziti i snijeg, kojeg u ove predjele tokom zimskih mjeseci, donose vjetrovi sa sjevera iz Sibirskih stepa. Povremeno monsuni (tokom ljetnjih mjeseci) sa jugoistoka Azije dospjevaju do jugoistočnih djelova pustinje, koji se karakteriše izuzetnom suvoćom. U pustinji je prisutan i disbalans u ukupnoj godišnjoj količini padavina. Primjetno je da se u zapadnim djelovima izluči do 50 mm padavina, dok se na sjeveroistoku izluči i do 200 mm atmosferskog taloga. Zimi se javljaju jaki vjetrovi, koji u kombinaciji sa niskim temperaturama, stvaraju ledene pješčane oluje ili čak sniježne oluje. Ovi vjetrovi duvaju sa sjevera i sjeverozapada, i pored toga što se javljaju u zimskim mjesecima, oni se javljaju i u jesen i proljeće, ali duvaju nešto manjim intezitetom.

Hidrografske karakteristike

Najveći dio vode u pustinji se nalazi ispod zemljine površine, u obliku podzemnih rezervi. Slabo razvijeni rječni tokovi, koji teku sa okolnih planina, nakon što dođu u dodir sa pustinjskim pejzažom, gube se u suvom i zaslanjenom zemljištu, kao i u zatvorenim depresijama. Većina ovih rijeka, u najvećom mjeri teku u ljetnjem periodu. U nekim djelovima Gobija, javlja se i nekoliko manjih jezera, ali zbog svoje male površine i kapaciteta, nemaju većeg značaja.

Khongoryn_Els,_Gurvansaikhan_NP,_Gobi_desert,_Mongolia

Pedološke karakteristike

Pustinja je u velikoj mjeri prekrivena kamenjem i šljunkom, a u nešto manjoj mjeri i pijeskom, koji pokriva svega 3 % ukupne površine pustinje. Pored navedenog, na prostoru Gobija, javljaju se i sivo-smeđa i smeđa zemljišta, zatim zemljišta koja u svojoj strukturi sadrže značajne količine gipsa, kao i zaslanjena zemljišta.

Flora

Ako se uzme sve navedeno, došlo bi se do zaključka, da je bilo kakav život na ovim prostorima nemoguć. Međutim, situacija je u značajnoj mjeri drugačija. U nedostatku veće količine padavina i ekstremnim vrijednostima temperature, određene biljne vrste su prilagodile svoj način života ovakvim uslovima. Jedan od najvažnijih biljnih predstavnika, koji je prisutan na ovim prostorima je svakako „Saxaul“ drvo. Jedna od važnih karakteristika ovih biljnih predstavnika, je ta, da one nagomilavaju vodu iza svoje kore. Takođe, na ovim prostorima može se naći i neka vrsta divljeg luka, koji kao i „Saxaul“ drvo, ljudima koji putuju ovim predjelima i životinjama koje naseljavaju pustinju Gobi, obezbjeđuje dragocjen izvor vode. Pored naprijed navedenih biljnih vrsta, treba napomenuti, da su na prostoru Gobija prisutne i neke vrste trava i grmlja. Oni su se prilagodili ekstremnim uslovima života, koji vladaju u pustinji. U onim djelovim pustinje, gdje su prisutne značajne količine soli u zemljištu, razvila se posebna vrsta vegetacije „sonjača“. Iako su ovi predjeli neuslovni za ostale biljne vrste, ovakvi uslovi veoma pogoduju „sonjačama“, obzirom da one pokazuje veliku toleranciju na soli.

gobi-desert-006

Fauna

Surovi uslovi koji vladaju na prostoru pustinje Gobi, ipak su omogućili da se na ovom prostoru razvije raznovrstan životinjski svijet.

Kao najmanji životinjski predstavnici koji naseljavaju Gobi, svakako treba izdvojiti životinju koja se naziva „skočimiš“. Ovu malu životinjicu često upoređuju sa kengurom, jer je karakterišu jake zadnje noge, što joj omogućava da preskoči razdaljinu od 10 stopa. Takođe, skočimiš ima i dugačak rep, koji joj omogućava da održi ravnotežu dok skače preko kamenitog pejzaža Gobija.

Jedan od glavnih prirodnih neprijatelja skočimiša, je svakako zlatni orao, koji u prirodi može da živi i do 18 godina. Ovu vrstu ptica, lokalno stanovništvo često pripitomljava, kako bi im služili prilikom lova na skočimiševe.
Pustinja Gobi je dom i sniježnim leopardima, čiji se broj u prirodi značajno smanjio usled povećanja broja stanovnika koji naseljava ove predjele. U prirodi je opstalo svega 1 700 primjeraka, što je imalo za posledicu, da se ova vrsta nađe na listi ugroženih vrsta.

Divlji konji, koji su nekada naseljavali značajne predjele pustinje, danas su na ivici nestajanja. U prirodi ih više nema, ali postoji nekoliko primjeraka u zatočeništvu.

Treba spomenuti još jednu životinjsku vrstu koja naseljava ove predjele, a spada u grupu najugroženijih vrsta na našoj planeti. To je Gobi medvjed. Obzirom da se procjenjuje da se u prirodi nalazi svega 50 primjeraka ove vrste, trenutno se posvetila velika pažnja na njihovoj zaštiti, kako bi se njihov broj u budućnosti povećao.
Srednje azijski poskok, spada u grupu najopasnijih zmija na prostoru Gobija, jer je odlikuju agresivnost i veoma toksičan otrov.

Pored navedenih vrsta, na prostoru Gobija, prisutne su životinjske vrste koje naseljavaju i druge djelove planete, kao što su: gazele, antilope, kamile, vukovi, mufloni, kozorozi, reptili.

Pripremio: UrnGiS

Literatura:
Ristić K. (1993): Regionalna geografija I – prvi dio. Univerzitet u Beogradu, Beograd.
Čvoro J., Golubović P. (2005): Vanruska Azija. Univerzitet u Nišu. Prorodno-matematički fakultet, Niš.
http://gobidesert.org/
http://www.newworldencyclopedia.org/entry/Gobi_Desert
https://www.britannica.com/place/Gobi
http://www.desertusa.com/du_gobi.html

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here