SHARE

“Kotor je živi muzej, zato njegove spomenike treba sačuvati za buduće generacije, jer izuzetno malo je mjesta na svijetu gdje se može naći toliko spomenika kulture kao u ovom gradu.” – Amadu-Mahtar M’Bov, direktor UNESCO-a. Ova rečenica najbolje opisuje koliko je Kotor bogat objektima spomeničke kulturne vrijednosti.

Katedrala Sv. TripunaKatedrala Sv.Tripuna, koja predstavlja najmonumentalniji spomenik ovog područja, podignut 1166. godine. Ona je možda najposjećenija u turističkom smislu, jer može da se poredi sa crkvom Sv. Pavla u Londonu, od koje je starija 544 godine, od Notr Dama u Parizu 69, od Uspenskog hrama u Moskvi 313 godina, od Bazilike Sv. Petra u Rimu 460 godina. Postoji 17 godina prije Studenice, a 169 godina prije Visokih Dečana. Ne samo što je nastala mnogo prije mnogih poznatih katedrala u Evropi, nego po svojim arhitektonskim rješenjima, po svojoj dekorativnoj sktrukturi, po poznatom ciboriju, fragmentima fresaka iz XIV vijeka, kao i po mnogim drugim znamenitostima, ona predstavlja kulturno-umjetnički spomenik neprocjenjive vrijednosti. Najveće promjene svog romaničkog lika Katedrala je pretrpjela u radikalnoj restauraciji krajem XVI vijeka (1584 – 1613). Veliki zemljotres od 1667. godine koji je pogodio Kotor i Dubrovnik izazvao je i teška oštećenja Katedrale. Evropska unija i organzacija Europa Nostra, dodjeljuju toj katedrali 2002. godine diplomu za odlično rekontruisanje i seizmičko osiguranje najstarije romaničke katedrale na Jadranskoj obali.

18159311_10212921367378342_1079115313_o

Pored katedrale Sv. Tripuna, vrlo značajan spomenik je crkva Sv. Luke, građena u vizantijskom i romaničkom stilu 1195. godine, tokom vladavine velikog župana Nemanje i njegovog sina kralja Vukana. Zanimljivo je da je do polovine XVII vijeka crkva bila katolički hram, da bi nakon rata sa Turcima postala pravoslavni objekat. Ipak, katolički vjernici su do XIX vijeka imali svoj oltar.

Stari grad KotorVrlo su posjećeni i ovi hramovi: crkva Sv. Marije, obnovljena 1221. godine, koja podsjeća na Studenicu i Žiču; crkva Sv. Pavla, iz 1266. godine, na čijoj je fasadi natpis iz doba vladavine Uroša I Nemanjića; porušena crkva Sv. Nikole iz 1344. godine, sa natpisom iz doba cara Dušana Silnog; crkva Sv. Klare, sa franjevačkim manastirom, u kome se čuva biblioteka od oko 20 000 knjiga i 50 inkunabula, najstarijih štampanih knjiga do 1500. godine.

Crkva Sv. Nikole je najznačajnija pravoslavna crkva u Kotoru. Izgradnja crkve počela je 1902., a završena je 1909. godine, o čemu govori natpis na fasadi. Crkva je sagrađena u pseudovizantijskom stilu. Glavna fasada je uokvirena sa dva zvonika. Posebnu vrijednost u crkvi predstavlja ikonostas, rađen 1908. godine. Crkva Svetog Nikole u Kotoru je jedan od rijetkih pravoslavnih hramova koji se ne pruža u pravcu istok-zapad jer u vrijeme gradnje nije bilo u gradu povoljnog i dovoljno velikog prostora da se crkva postavi na uobičajeni način.

KotorTakođe, nikako ne treba zanemariti crkvu Gospe od Zdravlja koja se nalazi negdje na pola puta ka kotorskoj tvrđavi, a u Boki je poznata pod nazivom Gospino svetište. Ovo je možda jedno od turistički najposjećenijih sakralnih objekata. Vjerovatno se prije izgradnje crkve u XV vijeku, tu nalazio krst kao oznaka za počivalište, pa je naknadno sagrađena crkva, nazvana Gospa od Počivala, kako se pominje u prvim godinama postojanja. Ima sakristiju s kamenim svodom u kojoj je bistjerna koja se spominje u XVIII vijeku. Oltarski prostor je povišen za 5 stepenica. Bdije nad gradom upotpunjujući veličanstvenu arhitekturu prirode i čovjeka. U crkvi je veoma lijepi mramorni oltar koji je urađen u Veneciji od strane mletačkog kipara Bernarda Tabaka, oko 1700. godine. Na oltaru su dva kipa, jedan Sv. Tripuna – zaštitnika grada Kotora i Kotorske biskupije i drugi Sv. Jeronima, zaštitnika Dalmacije, kojoj je Kotor dugi niz vijekova pripadao geografski, civilizacijski i vjerski. Oltar je prenesen iz crkve Sv. Nikole mornara 1819. godine. Crkva je bila opljačkana u maju 1943. godine od strane italijanskih vojnika. Do ovog svetišta vodi 520 stepenica, a do tvrđave 1420. Stepenište vijuga usporedo s kosim popločanim putem za izvlačenje topova. Ovo je i danas jedno od najomiljenijih Gospinih svetišta u Kotorskoj biskupiji, a na praznik Gospe od Zdravlja u njega hodočasti vrše stotine vjernika, što je jako puno s obzirom da do njega dolaze ne oni koji žele, nego oni koji mogu. U ljetnim mjesecima na hiljade turista posjeti ovo svetište, odakle se pruža prelijep pogled na Kotor i dio kotorskog zaliva.

KotorTuristi sa velikih putničkih brodova svoj kraći boravak u luci Kotor koriste da obiđu, sem Starog grada i njegovih brojnih sakralnih objekata, trgove i pjacete, Pomorski muzej, a i te kako uživaju u šetnji po gradskim bedemima. Cjelinu gradskih bedema čine: zidovi oko grada, zidovi iznad grada, zidovi oko brda i tvrđava Sveti Ivan na vrhu istoimenog brda. Gradski bedemi se dalje nastavljaju na brdo Sveti Ivan i vode do njegovog vrha. Bedemi su građeni i dograđivani punih hiljadu godina, od IX do XIX vijeka, mada se ne može tačno utvrditi starost samih bedema tj. bedema koji su bili na mjestu današnjih, a na koje su isti dograđivani. Najstariji dio je onaj kod sjevernih vrata kao i jugozapadni dio pored mora. Bedemi su dugi oko 5 kilometara, njihova visina dostiže 20 metara a široki su do 10 metara. Izgradnju su započeli Vizantijci, a Nemanjići su im dali današnji oblik.

Stari grad KotorGrad ima troje vrata: Vrata od mora – glavna gradska vrata, Vrata od Gurdića – Južna vrata i Vrata od rijeke – Sjeverna vrata. Vrata od mora su glavna gradska vrata, ispred kojih su se nalazila dva topa, čuvari glavnih gradskih vrata. Preko gradskog šetališta, ova vrata izvode pravo na pristanište i na brodove i spajaju ih sa starim gradom. Vrata od Gurdića su nekada bila najznačajnija od svo troje jer su izvodila na puteve za Budvu i Cetinje, i bila su utvrđena sa tri pojasa kapija. Od kopna ih je odvajao pokretni most. Za rijeku Gurdić se kaže da je rijeka bez korita, jer u kišnim danima ona praktično ključa iz pećinskog grotla i morsku vodu, koja tu zalazi kao u zaliv, vraća nazad. U vrijeme sušnih dana, pak, rijeka Gurdić nestaje i njeno korito ispunjava slana voda. Vrata od Rijeke ili Sjeverna vrata su izrađena u renesansnom stilu, a predstavljaju simbol pobjede Kotora nad flotom turskog admirala Hajrudina Barbarose iz 1539. godine. Iznad vrata stoji ploča na kojoj je uklesano da je te godine Barbarosa opsjedao grad sa 200 brodova i 30 000 ljudi, ali da nije uspio da ga osvoji.

Od trgova najznačajniji su: glavni gradski trg – Trg od oružja, koji je, kako nekad tako i danas, bio i ostao glavno mjesto okupljanja kako turista tako i lokalnog stanovništva. Tu su se održavali razni skupovi i bio je zborno mjesto mještana. Tačno preko puta glavnih gradskih vrata nalazi se gradski toranj koji potiče sa početka XVII vijeka sa stubom srama ispred njega. Toranj sa satom je jedan od simbola grada Kotora. Zauzima centralno mjesto na Trgu od oružja, suprotno od glavnih gradskih vrata. Nastao je 1602. godine.Tokom katastrofalnog zemljotresa 1979. godine, toranj se dosta iskrivio. Građen je u baroknom stilu, dok sjevernu i istočnu fasadu karakteriše gotički stil. Ispod tornja od sata se nalazi Stub srama, koji karakteriše način kažnjavanja, karakterističnom za taj period, a to je bilo postavljanje okrivljenog ispred stuba srama kako bi svi građani saznali za njegov prestup. Toranj ima prizemlje, dva sprata i otvorenu lođu gdje je smješten satni mehanizam. Vidljive su dvije fasade, južna i zapadna. Na zapadnoj fasadi, okrenutoj prema glavnim gradskim vratima bilo je uklesano više natpisa, koji su stradali u raznim zemljotresima, a neki su maknuti još u vrijeme mletačke uprave kako bi se spriječio kult ličnosti (jer su natpisi sadržali pohvalne tekstove i sentence na račun mletačkih providura). Do danas su sačuvane samo dvije kamene ploče. Jugozapadno od tornja nalazi se Kula gradske straže na koju se nastavljaju glavna gradska vrata, a na njih Kneževa palata i Gradsko pozorište, koje je prvo na Balkanu počelo sa radom u XIX vijeku. Kneževa palata sagrađena je u XVIII Kotorvijeku. Zajedno sa kulom gradske straže svojom dužinom čini skoro cijelu zapadnu fasadu grada . U prošlosti je bila zvanično sjedište mletačkih providura. Služila je za razne vojne svrhe. Iako je lišena svih arhitektonskih ukrasa, osim renesansnih konzola koje pridržavaju balkon, ipak predstavlja jedan od značajnijih spomenika arhitekture grada Kotora. Zgrada Napoleonovog pozorišta ili Gradsko pozorište, sagrađena je u XVIII vijeku. 1810. godine francuske okupacione vlasti su ovu zgradu sasvim preuredile da bi uspostavili stalno pozorište, jedno od prvih u našoj zemlji. Ova zgrada je bila znatno oštećena u zemljotresu 1979. godine, kada joj je bila skoro potpuno uništena južna fasada. Unutrašnjost objekta je u potpunosti adaptirana za potrebe otvaranja ekskluzivnog ugostiteljsko-zabavnog objekta. Trg Sv.Tripuna, sa Katedralom i Biskupijom, činio je središte vjerskog života i centar crkvene vlasti srednjevjekovne komune. Služio je za vjerske skupove, a u početku vjerovatno i kao javna sudnica sa katedrom, u lođi između zvonika. Trg od brašna, prostire se na prostoru između dva predhodno opisana trga. Pravolinijski front zapadne strane čine pročelja tri srednjevjekovne kuće povezane u ansambl stare plemićke porodice Buća. Na sjevernoj strani do prošlog vijeka je postojala crkva mornara, Sv. Nikole, koju je u XIV vijeku podigla ista porodica. Na suprotnoj, južnoj strani mogla se nalaziti jedna od zgrada Buća, kojoj je pripadala luneta portala sačuvana u Staroj gimnaziji. Četvrtu, istočnu stranu zatvara najvećim dijelom palata Pima, čije starije, sjeverno krilo potiče iz perioda renesanse, a postojeći oblik iz perioda baroka. Još jedan značajan trg je i Trg Bokeljske mornarice, koji zauzima centralnu poziciju u središnjem dijelu grada. Među zgradama koje ga okružuju najznačajnija je barokna palata Grgurin, u kojoj je smješten Pomorski muzej Crne Gore. Trg Sv. Luke, okružen je sakralnim i društvenim zdanjima: Sv. Luka, Sv. Nikola, Crkveni dom, kuća Lombardića. Trg od mlijeka (Trg drva, Paštrovnica), nalazi se blizu Trga Sv. Luke. Spadao je među javne prostore za kupoprodaju hrane, u ovom slučaju mliječnih proizvoda i ogrijevnog drveta, donošenih sa brdskog zaleđa kroz vrata prema Škurdi. Trg od salate (Trg povrća, Zelena pijaca) je formiran u dijelu grada, koji je preko vrata Gurdića neposrednije spojen sa područjem Škaljara, gdje se gajilo povrće.

Gospa od SkrpjelaKotor je grad u kome su živjeli poznati pomorci i trgovci, a najbolje o tome svjedoče njihove palate. Palate su jako interesantne turistima i veoma su posjećena mjesta. U jednoj od tih palata, palati Grgurina, se nalazi Pomorski muzej, nastao postepenim razvitkom prvobitne zbirke Bratovštine „Bokeljska mornarica“, utemeljene oko 1880. godine, koja je od 1900. godine otvorena za javnost, a 1938. godine preuređena i otvorena na prvom spratu sadašnje muzejske zgrade, da bi tek nakon završetka Drugog svjetskog rata u godinama od 1949-1952. godine čitava zgrada, barokna palata plemićke porodice Grgurina iz početka XVIII vijeka, bila kompletno restaurirana i adaptirana za potrebe Pomorskog muzeja. Katastrofalni zemljotres 15. aprila 1979. godine prekinuo je redovnu djelatnost Muzeja, jer je zgrada pretrpjela znatna oštećenja, da bi u godinama od 1982-1984. bili obavljeni sanacioni, konzervatorski i restauratorski radovi, a Muzej je poslije petogodišnjeg perioda obnove nastavio sa radom. U muzeju se nalazi i Lapidarium – zbirka kamenih spomenika iz starog i srednjeg vijeka. Palata Bizanti nalazi se na samom ulazu u Stari grad, pored Kule gradske straže. Najstariji tragovi gradnje se vezuju za romaniku, a istorijski izvori je pominju u XIV vijeku. Kompleks palate je koncentrisan oko otvorenog unutrašnjeg dvorišta, gdje se nalazi bunar sa porodičnim grbom. Palata Buća se nalazi na jednom manjem gradskom trgu, koji se nekada zvao Trg od brašna. Sagradila ju je u XIV vijeku, ugledna kotorska porodica Buća, ali je tokom vremena pretrpjela promjene, jer je više puta dograđivana. Na fasadi se nalaze grbovi porodice Buća, ali i porodice Paskvali, kasnijih vlasnika. Palata Vrakjen, prema istorijskim izvorima takođe potiče iz XIV vijeka i u to vrijeme je bila jedna od najotmenijih gradskih kuća. Na ulazu u palatu se nalazi porodični grb. Ono što ovu palatu izdvaja od ostalih je enterijer, koji je poprilično zadržao originalni izgled, kao i zidne dekoracije i podni mozaik iz XIX vijeka. Palata Drago se nalazi na trgu Sv. Tripuna, gdje se nalazi i sama katedrala. Sagrađena je u XV vijeku. Sastoji se iz dva krila. Jedno je usmjereno prema katedrali i rađeno u gotičkom stilu, a drugo usmjereno prema trgu, rađeno u baroknom stilu. Danas se u ovoj palati nalazi Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture. Palata Pima je po mnogim mišljenjima najljepša kotorska palata. Nalazi se na Malom trgu, između Trga od Oružja, glavnih gradskih vrata i katedrale. Prisustvo porodice Pima u Kotoru, zabilježeno je u XIV vijeku i prati se do XVIII vijeka kada nestaje njen poslednji član. Sagrađena je u gotičkom stilu, ali je poslije toga preuređena, a danas se na njoj jasno vide barokni elementi. Sadašnji izgled je dobila krajem XVII vijeka. Ima dva sprata. Na donjem se izdvaja trem sa prostranom kamenom terasom, a na gornjem, dugački balkon sa ogradom od kovanog gvožđa. Ima i renesansnih elemenata: unutrašnje dvorište sa spoljašnjim stepeništem, porodični grb sa anđelima. Palata Grubonja se nalazi u blizini Sjeverne kapije i potiče iz XVI vijeka. Izgrađena je u renesansnom stilu i na njenoj fasadi je grb stare kotorske apoteke. Palata Beskuća se nalazi na ulici koja vodi od glavnog trga do Trga brašna. Ukrašava je divni gotski portal, koji je jedan od najlepših cvijetnih gotskih ostvarenja na čitavoj istočnoj Jadranskoj obali.

Od ostalih mjesta sa bogatom kulturnom baštinom treba pomenuti i one koje se nalaze u neposrednoj blizini gradskog jezgra Kotora. Elitna profana arhitektura stilskih palata zauzima značajno mjesto posebno u Risnu, Perastu, Dobroti i Prčanju. Pored toga, ova naselja danas sadrže bogati inventar državnih, crkvenih i privatnih muzeja i zbirki sa velikim kulturnim blagom (ukupno 18 muzeja na čitavom područja), zbog čega su mjesta jako turistički posjećena.

Verige

Dobrota je staro mjesto pomoraca i brodovlasnika. Bogata je velikim i lijepim baroknim palatama i kućama sa motivima domaće arhitekture. Posebno se ističu palata Tripkovića i Dabinovića-Kokota, crkva Sv. Stasija i Sv. Matije, koje čuvaju dragocjene uspomene iz prošlosti mjesta, umjetničke slike, srebrne predmete, skupocjeno crkveno ruho i čuvenu dobrotsku čipku. Turisti koji borave u ovom mjestu, uglavnom sem ovih znamenitosti, vole mir koje Dobrota pruža i blizinu mora.
U podnožju brda Sv. Ilije, nasuprot Verigama, a na mjestu gdje se razdvajaju Kotorski i Risanski zaliv, nalazi se gradić Perast. Materijalni ostaci pronađeni u pećini Spila kod Perasta govore o veoma ranom prisustvu čovjeka na teritoriji današnjeg grada. Grad je dobio ime po ilirskom plemenu Pirusta i imao je jako burnu istoriju. Pravi procvat, grad je doživjeo tokom XVII i XVIII vijeka. U to vrijeme, Perast je imao samo 100 trgovačkih brodova. Živjeo je od pomorstva, a njegovi mornari su bili poznati zbog svoje vještine i hrabrosti. Danas je grad Perast pravi mali muzej koji uglavnom živi od ljetnjeg turizma. Pred njim “stražare” dva živopisna ostrva, Sv. Đorđe, s istoimenom crkvom iz XVII vijeka, grobljem Peraštana do 1886. godine, te starodrevnom benediktanskom opatijom iz XII vijeka. Nedaleko od njega je drugo, vještačko ostrvo, Gospa od Škrpjela. Gospa od Škrpjela nastala je kao rezultat vjekovnog preplitanja legende i tradicije, uz svesrdnu pomoć stanovnika Perasta i drugih gradova Boke. Legenda kaže da su 22. jula 1452. godine, mornari, na stijeni u sred mora, našli ikonu Bogorodice sa djetetom. Od toga dana, nastala je tradicija da pomorci, po povratku sa uspješne plovidbe, polažu kamenje uz obalu Gospe od Škrpjela. Vjekovima je nastajalo ovo, ljudskom rukom pravljeno, ostrvo. Njegove osnove u dubinama zaliva kriju i stotine isluženih jedrenjaka, koji su napunjeni kamenom i potopljeni, kako bi ostrvo i dalje stajalo nad vodom. Prva građevina na ostrvu je bila crkva Srpske pravoslavne crkve, sagrađena 1452. godine, da bi je 1632. preuzeli rimokatolici, odkad joj datira i današnji izgled. Crkva sadrži veliki broj umjetničkih djela čuvenog kotorskog slikara Tripa Kokolje, kao i ikonu Gospe od Škrpjela, koju je 1452. napravio Lovro Dobričević. Posjetioce najviše oduševi kad vide nesvakidašnju tapiseriju, koju je tokom 25 godina pravila Jacinta Kunić-Mijović, čekajući dragog da se vrati sa mora i u koju je utkala i djelove svoje kose, zlatne u mladosti i srebrne u starosti. Do današnjeg dana, svake godine na 22. jul, Bokelji nastavljaju tradiciju obnove temelja ostrva i kroz manifestaciju nazvanu fašinada, barkama dopremaju kamen do ostrva i tu ga polažu u dubine, kako bi Gospa od Škrpjela i dalje krasila pogled sa Perasta. Ostrvo Sv. Đorđe nije toliko turistički posjećeno koliko Gospa od Škrpjela. Međutim, turiste uglavnom na ovo ostrvo privuče legenda o tragičnoj peraškoj ljubavi. Ovaj vanredno lijepi ukras Boke, Francuzi su pretvorili u tvrđavu, koja je oktobra 1813. godine pala u ruke Peraštana. Za ime jednog člana ove francuske posude, Dalmatinca Slovića sa otoka Cresa, vezana je romantična legenda. Francuski oficir naredio mu je da otvori artiljerijsku vatru na gradsku tvrđavu, zauzetu od Peraštana. Izvršavajući ovo naređenje, on je pogodio kuću u kojoj je živjela njegova voljena djevojka, koja je ostala mrtva pod ruševinama. On se zakaluđerio i kad je umro, sahranjen je u istom grobu u kome je ona počivala.

Perast

Od palata treba spomenuti raskošnu palatu Bujovića iz 1694. godine, sada Muzej grada Perasta, s 5 arkada monumentalnog trijema u bunjatu i 5 harmoničnih balkona na trima fasadama. Iako nasip novog puta uz more ostavlja utisak da je „utonula“, a time se izgubila njena puna likovna snaga, palata Bujović ostaje među najljepšim na cijelom našem primorju. Osim toga, siluetu Perasta obogaćuje i palata Smekja, s dva velika balkona, palate Viskovića, Balovića, Mazarovića, Šestokrilovića, Brajkovića i dr.

Prčanj je malo naselje smješteno na zelenim padinama Vrmca, sa brojnim kulturno-istorijskim spomenicima, među kojima dominira parohijska crkva Bogorodica, jedna od najznačajnijih građevina na Crnogorskom primorju, sa jednom od najljepših plaža u unutrašnjem dijelu Boke, sa specijalizovanom ustanovom zdravstvenog turizma “Vrmac” i drugim turističkim objektima.

Asfaltnom cestom od Kotora, preko Perasta, dolazi se u pomorsko-trgovački gradić Risan. Risan je mjesto koje se posjeti kao usputna stanica do Kotora. Turisti uglavnom žele vidjeti znamenite rimske mozake iz II vijeka, jer imaju svoje specifičnosti. Postoji 5 odjeljenja u vili koja je, kako se pretpostavlja, pripadala nekoj rimskoj porodici u Risnu. 4 odjeljenja su riješena ornamentalno, a jedno figuralno. Taj figuralni mozaik, koji je vjerovatno bio pod spavaće sobe, rađen je u najfinijem raznobojnom mozaiku. U sredini je izgrađen bog sna (Hipnos). Zanimljivo je svakako da je to jedina figura tog paganskog božanstva otkrivena u bivšoj Jugoslaviji, a možda i u svijetu. Sem ovih mozaika, turisti u Risnu uglavnom idu jer je mirno ljetovalište, izletničko mjesto i poznato lječilište za koštana oboljenja. Ono što, sem renoviranja prostora na kome su smješteni rimski mozaici, privlači turiste u velikom broju iz godine u godinu je Kotor Open Tour-a, autobus koji obilazi turističke lokalitete grada Kotora, a između ostalog obuhvata kupon za posjetu Rimskim mozaicima. Za 12 mjeseci 2013. godine, lokalitet “Rimski mozaici” u Risnu posjetilo je 19.490 posjetilaca, 2014. godine 23.622, dok je taj broj u prvih 9 mjeseci 2015. godine iznosio 27.922.

Gospa od Skrpjela

Pripremila: Anita Petrović

Literatura:
Radojičić B. (2008): Geografija Crne Gore, društvena osnova – knjiga 2. DANU. Podgorica.
Grupa autora (1970): Monografija Kotor. Grafički zavod Hrvatske, Zagreb.
R. Kovijanić, Kotorski medaljoni, Gospa od Škrpjela, Perast, 2007.
P. Butorac, Opatija Sv.Jurja kod Perasta, “Gospa od Škrpjela”, Perast, 1999.
Don Brajković G., Don Sbutega B. (1988): Gospa od Škrpjela – Perast. Turistkomerc, Zagreb.
Gospa od Škrpjela – Turistička mnografija. Tisak, Zagreb, 2007.
Kalezić D. (1970): Monografija Kotor – Prirodne ljepote i spomenici kulture. Grafički zavod Hrvatske, Zagreb.
Radović M. (2010): Turistička geografija Crne Gore. Fakultet za turizam, hotelijerstvo i trgovinu, Bar.
Ivanović Z. (1979): Gradovi – komunalni centri Crne Gore. SANU. Geografski institut „Jovan Cvijić“, Beograd.
Jovičić Ž. (1981): Turistička geografija. Naučna knjiga, Beograd.
Menadžment plan prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Cetinje, 2011.
Prostorni plan opštine Kotor, izmjene i dopune. Beograd, 1995.
Turistička brošura Kotora. TO Kotor.
www.me.visit-montenegro.com/main-cities/kotor/kotor-nature/

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here