SHARE

Panamski kanal se nalazi u najužem dijelu Srednje Amerike koji spaja Atlantski okean (Karipsko more) sa Tihim okeanom (Panamski zaliv). Kanal je dug 81,6 km. Na najužem mjestu je širok 91,5 m, a na najširem 350 m. Dubina mu iznosi 13,7 m, a izgrađen je po sistemu ustava, pa brodovi koji plove kroz njega, dižu se i spuštaju za 26 m visinske razlike. Ugovorom, koji potpisan 1903. između SAD-a i Panama, Panama je ustupila na korišćenje 16 km široku kanalsku zonu između susjednih obala SAD-u. Ovaj ugovor je propisao da dvije glavne luke Paname – Panama i Kolon, ostaju pod upravom Paname.

Panamski kanal presjek

Prve planove o prokopavanju kanala koji bi spajao ova dva okeana imao je Španski kralj Karlo V u XVI vjeku. Kanal je projektovao Ferdinand de Leseps. Gradnja kanala je počela 1883. godine, a završena je 1914. godine. Cilj njegove gradnje, bio je da se skrati putovanje od zapadnih ka istočnim obalama SAD-a, jer su do njegovog prokopavanja, brodovi morali ploviti kroz Djerkov moreuz i pored rta Horn na jugu Južne Amerike. Kanal je skratio putovanje sa 22.500 km (rt Horn) na 9.500km. Prokopavanje kanala su započeli Francuzi, ali nakon pogibije 22.000 ljudi, Sjedinjene Američke Države preuzimaju glavnu ulogu (1889) u njegovoj izgradnji i završavaju njegovu izgradnju. Izgradnju kanala, pratili su brojni problem, kao što su bolesti (malarija i žuta groznica) i brojni odroni zemlje. Izgradnja Panamskog kanala koštala je Amerikance oko 375 miliona $, uključujući i 10.000.000 $ plaćenih Panami i 40.000.000 $ koje je isplaćeno francuskim kompanijama.

Panamski kanal

Do 1999. godine, Sjedinjene Američke Države su samostalno upravljale kanalom, da bi od 2000. godine, u upravljanjem kanalom bila uključena i Panama. Rekonstrukcija kanala je počela 2007. godine, i trajala je do 2016. Ova rekonstrukcija je koštala 5,2 milijarde $.

Kanal se sastoji od 17 veštačkih jezera, nekoliko poboljšanih veštačkih kanala i tri kompleta ustava. Takse za prolaz kanalom određuju vlasti Panamskog kanala, a temelje se na tipu broda, veličini i vrsti tereta kojeg brodovi prevoze. Izuzimajući manje brodove, ni jedan brod ne smije da prođe kroz kanal koristeći sopstvenu snagu. Brodove kroz kanal vuku električne lokomotive, a jedan prolazak kroz kanal traje u prosijeku od 7 do 8 časova. Dvostruke brodske predvodnice omogućuju saobraćaj brodova u oba smjera istovremeno. Najskuplja redovna taksa za prolazak kanalom datira iz 30. maja 2006. za kontejnerski brod Maersk Dellis, koji je platio 250.000 $ za prolaz. Najjeftinija taksa bila je 36 centi za Richarda Halliburtona koji je preplivao kanal 1928. godine. Prosečna taksa iznosi oko 54.000 $. Kroz kanal godišnje prođe oko 15.000 brodova. Kanal povezuje više od 144 morske rute, 1.700 svjetskih luka i 160 zemalja.

Panamski kanal 1

Pripremio: UrnGiS

Literatura:
Doderović M. (2011): Srednja Amerika-Prostor i stanovništvo. Geografski institut Filozofskog fakulteta, Nikšić.
Bakić R., Doderović M. (2005): Pomorska geografija. Geografski institut Filozofskog fakulteta, Nikšić.
www.history.com/topics/panama-canal
www.britannica.com/topic/Panama-Canal
www.pancanal.com/eng/

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here